Vesna Vulović, djevojka koja je pala s neba i preživjela
Na današnji dan, 26. siječnja 1972. godine, stjuardesa Vesna Vulović preživjela je eksploziju zrakoplova i pad s 10.000 metara visine.
Toga dana u 16 sati po lokalnom vremenu, putnici u zračnoj luci u Kopenhagenu počeli su se ukrcavati u zrakoplov. Bila je to druga postaja poprilično zamornog putovanja na relaciji Stockholm-Kopenhagen-Zagreb-Beograd. Među članovima osoblja JAT-ova zrakoplova, na kobnom letu 367, nalazila se Vesna Vulović, dvadesetdvogodišnja stjuardesa.
Atraktivna djevojka, studentica Filološkog fakulteta u rodnom Beogradu i vatrena obožavateljica Beatlesa, nije mogla ni sanjati da će, od svih ljudi koji su je okruživali, jedino ona preživjeti taj dan.
Zrakoplov eksplodirao iznad Češke
Do tragedije je došlo u 17 sati i 5 minuta, nedugo po ulasku zrakoplova u čehoslovački zračni prostor. Odjeknula je snažna eksplozija, a moćni dvomotorac McDonnell Douglas DC-9 u sekundi se pretvorio u hrpu lima. Toga ledena zimskog poslijepodneva, na selo Srbská Kamenice, smješteno na krajnjem sjeveru današnje Češke, padali su ostaci zrakoplova… Kao i mrtva, pougljenjena tijela.
Kasnije pronađena snimka iz crne kutije zrakoplova zabilježila je stravične krikove članova posade, uključujući pilota Ludvika Razdriha – u posljednjim trenucima, nesretni čovjek dozivao je majku.
Na osamljenoj, snijegom prekrivenoj padini ponad seoskog potoka, ležalo je tijelo mlade plavokose žene, prignječeno avionskim hladnjakom. Djevojka, Vesna Vulović, bila je onesviještena i teško ozlijeđena ali živa. Nevjerojatnim spletom okolnosti, izbjegla je tragičnu sudbinu svih ostalih ljudi u zrakoplovu – dvadeset dvoje putnika i petero članova posade.
Snažne ruke lokalnog šumara
Ono o čemu će svi svjetski mediji izvještavati kao o čudu zapravo je imalo logično objašnjenje. U trenutku detonacije, ova mlada i fizički snažna žena nalazila se u stražnjem zrakoplova, pojasom vezana za sjedište. Rep se otrgnuo te, spiralnom putanjom, pao na tlo, da bi se potom neko vrijeme klizao po debelom nanosu snijega, što je usporilo udar.
Nadalje, “čudesnom” preživljavanju vjerojatno je doprinijela činjenica da je imala nizak krvni tlak, što je spriječilo puknuće njezina srca nakon pada tlaka u zrakoplovu.
Došavši svijesti, stjuardesa je pronašla dovoljno snage da zove upomoć. Njene vapaje začuo je lokalni šumar Bruno Henke. Unesrećena nije mogla poželjeti boljeg spasitelja. Naime, Henke je tijekom Drugoga svjetskog rata radio u sanitetu te je bio više nego vičan pružanju prve pomoći.
Snažni muškarac golim je rukama razlomio metalni hladnjak te polagano izvukao djevojčino tijelo, dok su se snježne pahulje nemilosrdno kovitlale iznad njihovih glava. Strgnuo je odjeću s vlastitog tijela kako bi joj previo rane, koje su obilno krvarile, a potom pozvao hitnu pomoć. Dirljivo, Henke će unuci kasnije nadjenuti ime žene kojoj je spasio život: bebu će nazvati Vesna.
Čudesni oporavak nakon kliničke smrti
Po dolasku u bolnicu, pacijentica je bila u jako lošem stanju. Puna četiri sata bila je klinički mrtva da bi, nedugo nakon ponoći, počela pokazivati znakove života. Narednih dvadeset sedam dana bila je u komi, a kad se iz nje probudila – bez sjećanja na ono što se dogodilo – pitala je majku gdje joj je pas.
Vulović je imala frakturu lubanje, nagnječenje mozga i težak prijelom kralježnice, a liječnici su zbog potonjeg sumnjali da će ikad više stati na noge. Uz to je imala otvoreni prijelom ruku, nogu, prstiju, rebara i zdjelice, krvarenje iz bubrega, rasječenu arkadu i teško ozlijeđene uši. Nadalje, izgubila je mnogo krvi, a otežavajuća okolnost bilo je to što je imala rijetku krvnu grupu B. Srećom, žitelji Srbská Kamenice još jednom su joj priskočili pomoć – za nju su prikupili četiri litre krvi.
Čim je fizički bila u stanju za to, pacijentica je prebačena u vojnu bolnicu u Pragu, gdje joj je operirana kralježnica. Ondje je provela mjesec dana, a nakon još petnaest mjeseci rehabilitacije u Beogradu, gotovo u potpunosti se oporavila. Liječnici su o njoj pričali kao o medicinskom fenomenu.
Čuveni njemački kirurg Heinz Weischedel komentirao je njen slučaj riječima: "To je, otprilike, isto kao kad bi neka osoba vlastitim tijelom pokušala zaustaviti kompoziciju brzog vlaka – i uspjela u tome".
