Douglas DC-3 Dakota - Zrakoplov koji je prijevoz putnika učinio komercijalno isplativim

Na današnji dan prije 90 godina, 17. prosinca 1935. (samo 32 godine od leta Braće Wright) izveden je prvi let zrakoplova Douglas DC-3 Dakota. Riječ je bila o zrakoplovu koji je učinio prijevoz putnika komercijalno isplativim.

Razmjerno velika brzina i doseg tog zrakoplova, koji mu je omogućavao čak i prelijetanje čitavog prostora kontinentalnog SAD-a, učinio ga je vrlo zanimljivim za praktičan prijevoz putnika.

Douglas DC-3 Dakota mogao je postići brzinu od oko 370 kilometara na sat, a imao je domet od 2400 kilometara. Prednost mu je bila i mogućnost korištenja razmjerno kratkih poletno-sletnih staza.

Pogodnosti novog DC-3 uključivale su inačicu s ležajevima za spavanje (eng. Douglas Sleeper Transport) i odjeljak za pripremu hrane, s čime se je zračni prijevoz u Americi znatno popularizirao.

Sa samo tri međuslijetanja radi nadopune goriva transkontinentalni letovi u SAD-u smanjili su se na 15 sati. Tadašnje američke aviokompanije naručile su 400 aviona DC-3 s čime se ucrtao put američke avio-industrije.

Dizajn Douglasa DC-3 Dakote pokazao se toliko uspješnim da je taj zrakoplov čak i danas u redovitoj upotrebi, pri čemu su neki primjerci stariji od 70 godina. Riječ je u širokoj praksi o jedinstvenom slučaju korištenja nekog predratnog modela zrakoplova u regularne svrhe, za razliku od tzv. warbirds zrakoplova (očuvani ili restaurirani primjerci koji se koriste za zrakoplovne predstave).

Tijekom sljedeća tri desetljeća mnogi su pokušaji zamjene "DC-3" dizajna, (uključujući vrlo uspješni Fokker F27), ali niti jedan nije mogao dosegnuti svestranost, pouzdanost i ekonomičnost DC-3, tako da je on sačinjavao znatan dio avio-prijevoza i u početku 1970-ih.

Čak i danas, nakon toliko godina od prvog leta DC-3, postoje manje kompanije koje s njim prevoze teret. Njegova sposobnost slijetanja i uzlijetanja s neuređenih terena činila ga je popularnim u zemljama u razvoju, gdje pista nije uvijek betonirana površina. Stariji zrakoplovci slažu se kako "jedina zamjena za DC-3 je još jedan DC-3".

Proizvodnja slavne Dakote obustavljena je 1942. godina, ali je dizajn prethodno preuzela američka vojska i preuredila kao vojnog transportera nazvavši nove inačice C-47 Skytrain i C-53 Skytrooper.

Licencirana proizvodnja vojnih zrakoplova pokrenuta je još u Japanu (Shōwa L2D i Nakajima L2D) te Sovjetskom Savezu (Lisunov Li-2), a ti avioni završili su službi brojnih država saveznica navedenih sila (u Jugoslaviji je u službi bila inačica Lisunov Li-3).

Zbog trajnog učinaka na zrakoplovnu industriju i Drugi svjetski rat, općenito je smatran jednim od najznačajnijih transportnih zrakoplova ikad napravljenih.

Ukupno je proizvedeno 607 civilnih aviona Douglas DC-3 Dakota i 15.472 vojnih aviona nastalih na temelju istog dizajna.

DC-3 projektirao je tim pod vodstvom inženjera Arthur E. Raymonda. Zrakoplov je rezultat jednog maratonskog telefonskog poziva iz uprave American Airlinesa u kojem se od Donald Douglasa tražio novi dizajn aviona, kao nasljednika DC-2.

Inače, Douglas DC-2 bio je dvomotorni, metalni putnički (14 sjedala) i transportni zrakoplov iz 1930-ih, dizajniran od strane Douglas Aircraft Company (SAD). Iako nije postigao popularnost DC-3, bio je važan korak u razvoju modernih zrakoplova, uvodeći uvlačljivo podvozje i sveobuhvatnu metalnu konstrukciju, a naručile su ga mnoge europske aviokompanije poput KLM-a i LOT-a, a licencno se proizvodio u Nizozemskoj i Japanu.