U blizini Dubrovnika krije se otok prepun zabranjenih ljubavi i legendi: Stoljećima su na njemu živjeli redovnici
Koločep, Lopud i Šipan imena su otoka koja se najčešće spominju kada se kao tema pojavi Elafitsko otočje. No, u toj se predivnoj skupini otoka, otočića i hridi, poznatoj po miru i ljepoti, nalazi još jedan – otok Sveti Andrija. Od jednog od najljepših hrvatskih gradova, Dubrovnika, dijeli ga svega 10 kilometara, poznat je po svjetioniku koji se nalazi na njemu, ali i brojnim ljubavnim legendama… Ovo je sve što biste trebali znati o ovom predivnom mjestu!
Izgon na otok Svetog Andriju smatran je najgorom kaznom
Dugačak 475 metara te maksimalno širok 130, otok Sveti Andrija nikako nije jedan od gorostasa jadranskog mora. Obala mu je tek nešto dulja od jednog kilometra, no unatoč svojoj skromnoj veličini oduvijek je izazivao pozornost.
Od 13. do 18. stoljeća njime su gospodarili redovnici, a nekada, u doba Dubrovačke republike, upravo je progon na Svetog Andriju smatran jednom od najgorih kazni.
Raj za zaljubljenike u podvodnu fotografiju
Ne čudi ova posljednja karakterizacija. Naime, njegove su litice strme i visoke. Posebno se ističu one na južnoj stranici otoka, koje se nastavljaju i u morskoj dubini, do čak 125 metara ispod površine mora.
More koje okružuje Svetog Andriju inače je bogato životom te slovi kao pravi raj za zaljubljenike u podvodnu fotografiju. U ronilačkim krugovima se pak vrlo atraktivnim dio smatra jugozapadni rt otoka, gdje se stijene otoka stepenasto spuštaju u more.
Kod Svetog Andrije izmjeren najviši val na Jadranskom moru
Za vrijeme oluja i južine otok nije baš najljubaznije mjesto na svijetu i to mu dodatno daje na nepristupačnosti. Valovi koji u njega udaraju tada budu toliko visoki da je na otok nemoguće pristati. Dapače, upravo je kod Svetog Andrije zabilježen najviši val na Jadranskom moru, piše Putni kofer.
Hrvatski hidrografski institut 12. studenoga 2019. godine izmjerio je jedan visok 10,87 metara. Sveti Andrija poznat je i po staroj i gustoj borovoj šumi. Stoga ga nazivaju ‘prirodnim botaničkim vrtom’, a proglašen je i ornitološkim rezervatom. Naime, otok je važno stanište ptica te odmorište ptica selica na njihovim proputovanjima.
Jedan od najjačih svjetionika na Jadranu
Na sjevernoj strani otoka nalazi se uređeno pristanište, od kojeg stepenice vode do svjetionika. Upravo je taj svjetionik iz 1873. godine slavno zdanje tog otoka. Smješten je na visini od 69 metara, a njegovo se svijetlo može vidjeti na udaljenosti od 24 nautičke milje što ga čini jednim od najjačih na Jadranu.
Na otoku je nekada postojao i samostan, no on je uništen u potresu 1667. godine. Sveti Andrija je isto tako znao služiti i kao karantena za obližnji, dvije milje udaljeni Lopud.
Zovu ga otok zabranjenih ljubavi zbog legendi
Sveti Andrija ima i zanimljiv nadimak – otok zabranjenih ljubavi. Dobio je zahvaljujući brojnim ljubavnim legendama koje se vežu uz njega.
Primjerice, Dubrovnik portal prenosi kako se jedna djevojka s Lopuda zaljubila u redovnika sa Svetog Andrije koji je služio u tamošnjem samostanu. Noću bi plivala do otoka kako bi se s njim sastajala, a njezina ju je obitelj – kad su saznali za to – otrovala kako bi spriječila obiteljsku sramotu.
Mladića namamili na pučinu i on se utopio
Druga legenda, navodi isti medij, veže se uz kraj 19. stoljeća, kada se ribar s Lopuda zaljubio u kćer svjetioničara na Svetom Andriji. Njezina obitelj ga nije smatrala pogodnim ženikom, no zaljubljeni par se nije dao.
U ovoj je legendi mladić noću plivao s Lopuda kako bi se viđao sa svojom dragom. Kad su otkriveni, djevojčina obitelj smislila je grozomorni plan kako da ih rastavi. Kad je mladić plivao prema Svetom Andriji ugasili su svjetlo svjetionika i svijetlom na barci namamili ga na otvoreno more. Mladić se utopio, a njegova draga bacila se s litice u more.
U drugoj verziji legende na pučini je stradala djevojka
Postoji i treća legenda, u kojoj je glavna junakinja djevojka Mara s Lopuda koja se zaljubila u brodolomca Ivana, mladog mladića Ivana koji je bio iz dobrostojeće obitelji. Ni njihovu ljubav – kako je ona bila ‘samo’ kćer ribara – nisu odobravali.
I tako je on preselio na Svetog Andriju gdje ga je ona, ponovno plivajući, posjećivala. On bi palio fenjer na obali i tako je dočekivao, no onda joj se jedan drugi mladić, koji je bio zainteresiran za nju, ali ne i ona za njega, odlučio osvetiti. Lažnim svijetlom namamili su je na pučinu i ona je umrla.
