Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je vrijedan novinski članak iz 1971. godine koji svjedoči o tadašnjim pogledima na Blidinjsko jezero i njegov turistički potencijal. Tekst pod naslovom "Neotkrivene ljepote Blidinjskog jezera" objavljen je u novinama Sloboda, a potpisuje ga novinar Zvonimir Martinović.
U članku se Blidinjsko jezero opisuje kao živopisno planinsko jezero smješteno u Dugom polju, između planina Čvrsnice i Vrana, okruženo stočarskim naseljima i pašnjacima na kojima su tada pasla brojna stada ovaca. Autor bilježi kako je područje desetljeće ranije bilo puno ljudi, stoke i života, uz pjesmu čobana i torove pune ovaca, dok je početkom 1970-ih već bilo vidljivo postupno pražnjenje visoravni i smanjenje broja stočara.
Članak prenosimo u cijelosti:
"Na južnom dijelu prostrane visoravni između Čvrsnice i Vrana, koju narod zove Polja, a na geografskim kartama je označena kao Dugo polje, nalazi se Blidinjsko jezero. Krajevi visoravni, ondje gdje započinju obronci Vrana i Čvrsnice, prošarani su stočarskim prebivalištima koja su međusobno udaljena po nekoliko stotina metara. Zna se gdje su Karačići, Skoke, Naletilići, Zovke…
Prije desetak godina ovuda se nije moglo proći bez pratećeg psećeg laveža. Polje je bilo puno ljudi i stoke, torovi su noću bili puni ovaca, a danju je sa svih strana dopirala pjesma čobana. Danas je slika Polja znatno drukčija. U nekada prenapučenom području sada ima jedva tridesetak stočara. Čobani sa sobom obavezno nose tranzistore pa na vrhovima Čvrsnice ili kod pećine hajduka Mijata Tomića slušaju meteorološke izvještaje, vijesti i glazbu. Stari planinari sa sjetom govore o proteklim vremenima. Žale se kako se danas više ne može pronaći čobanica u najam te da stado može goniti samo onaj tko ima vlastitu djecu.
Nedjelja se ovdje rado iščekuje. Iz obližnjih gradova dolaze brojni turisti kako bi se odmorili na čistom planinskom zraku, okupali u Blidinjskom jezeru ili pecali ribu. Nije rijetkost vidjeti i po dvadesetak automobila različitih registracija. Pekli su se janjci na ražnju, riba na gradelama, nudili sir iz mijeha, slatko mlijeko i kruh ispod sača. Sve se to odvijalo u vlastitoj režiji jer se nitko nije sjetio podići ugostiteljski objekt, iako prostora za to ima. Šumarska zgrada ispod Borove glave godinama stoji prazna. Zašto se ondje ne bi moglo osigurati prenoćište?
Blidinjsko jezero postalo je pristupačno izgradnjom ceste iz Jablanice, zatim iz Duvna preko Grla te iz Lištice preko Rakitna. Ova posljednja dionica slabo se održava pa je na dužini od stotinjak metara, pri spuštanju s Gornjih Bara prema Blidinjskom jezeru, gotovo neprohodna. Najbolje je ipak odlučiti se za put preko Jablanice i Doljana.
U zimskom razdoblju Blidinjsko jezero se zamrzava. Njegova najveća dubina iznosi 12 metara, dok na većem dijelu ne prelazi 40 centimetara, pa bi se moglo koristiti i za zimske sportove. Doista je velika šteta što ova prirodna ljepota ostaje neiskorištena i nedostupna većem broju gostiju, jer bi se novac uložen u razvoj turizma ovdje zasigurno višestruko isplatio."
