I kada smo mislili da smo za danas sve vidjeli i pročitali, na redakcijski nam je mail došla još jedna za ''nepovjerovati vijest''.

Koliki je bezobrazluk zavladao među narodom u ovim teškim trenutcima kada je više nego ikada potrebna humanost, kolegijalnost i suosjećanje, svjedoči ovaj primjer .. ovako nešto da svojim očima čitamo, a ne da doživljavamo. E stvarno. Bez riječi. A evo o čemu se radi.

U nastavku je mail čitatelja!

Pročitajte još

Apel liječnika: Ako radimo u bolnici nismo šugavi!

Poštovani, dok ovo pišem tresem se od muke i tuge. Ne zato što sam u panici od zaraze Covid-19, ili što sam obolio od istog, nego iz razloga za koji sam mislio da je ne moguće da se dogodi.

Spremajući se za posao, u trijažni šator SKB Mostar, a iste sam uposlenik već dugi niz godina, zatekla me vijest od stanodavca da se moram iseliti brzinom iz stana jer susjedi smatraju da sam opasnost za njihove živote.

Zašto?

Jer sam zaposlenik bolnice koji je u kontaktu sa onim o čemu se priča na televiziji non stop !!!

Ti ljudi koji se krste i gledaju svojim okicama u nebesa raširenih ruku sada se kriju iza debelih zidova prskajući sve asepsolom i alkoholom jer imaju zalihe za preživjeti rat, a osoblje je u deficitu zbog takvih,dojavili su mom stanodavcu kakva strahota živi u njihovom ulazu. JA!

Osoba koji je uposlenik bolnice, koji žrtvujem sebe da bi građanstvu bilo bar mrvicu bolje, da bi se osjećali malo sigurnije i stao sam sa svojim kolegama među prvima u obrani od ove pošasti.

 Ja, kojeg su poslali na prisilni godišnji odmor kada se sve počelo zakuhavati jer smo trebali odmoriti prije mobilizacije, da smo spremni na HALO, ODAZVATI SE  i reci evo me, tu sam za sve vas sugrađane!

Mene su vratili sa toga istog odmora nakon dva dana jer se počela događati drama, i nastupa hitna mobilizacija jer je za te iste građane koji me prijavljuju danas, trebalo stati i pomoći im. 

Savjesno i maksimalno odgovorno obavljam svoj posao i trudim se ostati sabran u ovim teškim vremenima, a nije nimalo lako, obzirom na cjelokupnu situaciju i resurse kojima raspolažemo.

Apeliram na sve građane, a pogotovo na susjede zdravstvenih radnika samo jedno:

BUDITE LJUDI, ako niste do sada POSTANITE.

Molim vas!!!

A ja sada odo uplakanih očiju na posao, rastrojen do kraja od novonastale situacije, da opet štitim te iste susjede koji su me prijavili.

Moj jedini grijeh je što sam odlučio pomagati ljudima.

P.S. Mama, ako ovo čitaš nemoj se brinuti, sve će biti dobro.

Mario
Lijep pozdrav