Jedan od najgorih primjera diskriminacije građanki i građana BiH

Inicijativa "Građanke za ustavne promjene" u suradnji sa Radijom slobodna Evropa je ukazala da BiH ni na jednom nivou vlasti nema Zakon o izvantjelesnoj oplodnji što rezultira nejednakim pristupom uslugama izvantjelesne oplodnje koji je još jedan od primjera diskriminacije građanki i građana BiH.

''Apsurdno je da uopće ne postoji zakon o izvantjelesnoj oplodnji na nivou BiH. Imaju interni pravilnici po Fondovima, po kantonima. Federacija ima devet klinika za izvantjelesnu oplodnju, Republika Srpska ima jednu. Nijednog zakona nema. Tu je otvorena mogućnost za svakakve malverzacije. Može da radi tko šta hoće. To je apsurdno. Kada bi postojao zakon onda bi se više vodilo računa o uslugama, kvalitetu, provjerama klinika. Ovo sada je kao na pijaci. Kao rad na crno", rekla je Nikolina Oro koja je rodila blizance prije skoro četiri godine poslije desetogodišnjeg liječenja.

U obitelji Indiane Husić Šabanović iz Sarajeva, zahvaljujući izvantjelesnoj oplodnji, rođeni su blizanci. Njen postupak liječenja trajao je šest i po godina. Ona je i predsjednica sarajevskog udruženja Fertilitas koje okuplja osobe sa poteškoćama pri ostvarivanju roditeljstva.

''Imala sam deset postupaka potpomognute oplodnje prije nego što sam uspjela zatrudniti. Blizance sam rodila 2013. godine. Mi smo sve postupke sami financirali. Nismo imali podršku države. Tek od početka 2017. godine parovi u Kantonu Sarajevo mogu ostvariti pravo na dva refundirana postupka i to ne u punom iznosu. Govorimo o cijeni koju parovi plaćaju u klinikama, ali i o jednom dodatnom iznosu za kupovinu lijekova koji nije tako zanemariv. U suštini, ljudima za jedan postupak treba između dvije i tri hiljade maraka za lijekove'', objašnjava Husić Šabanović.

Za postupke izvantjelesne oplodnje ovoj obitelji je bilo potrebno oko 15.000 eura. Husić Šabanović naglašava da je u periodu u kojem je pokušavala da zatrudni liječenje bilo jeftinije nego danas.

''Sada se podigla ta cijena koju parovi moraju plaćati pri liječenju u klinikama. Iz tog razloga mislimo da je jako bitno donijeti zakon, jer su pacijenti prisiljeni na liječenje u privatnim klinikama. One postavljaju svoja pravila i uređuju tržište na način koji njima odgovara''.

U BiH ne postoji zakon o izvantjelesnoj oplodnji. Godinama je u proceduri donošenje Zakona o liječenju neplodnosti i biomedicinski potpomognutoj oplodnji za područje Federacije BiH. Partneri koji su suočeni sa problemom neplodnosti suštinski su prepušteni sami sebi. Kakva će prava imati sa svojim zdravstvenim osiguranjem ovisi u kojem dijelu BiH žive.

''Fond zdravstvenog osiguranja RS financira dva pokušaja izvantjelesne oplodnje, ali smo ujetovani samo sa jednom klinikom. Klinika je privatna i nalazi se u Banjaluci. Više od 16 posto parova ima problem sa sterilitetom i to je jako puno ljudi koji zahtijevaju usluge spomenute klinike. S obzirom na to da je jedna klinika, mi smo jako nezadovoljni uslugom i onda smo suprug i ja odlučili da podignemo kredit i otišli smo u Srbiju da uradimo izvantjelesnu oplodnju o svom trošku. Samo u slučaju da dobijete potvrdu iz spomenute klinike da se ta usluga ne radi, onda će vam Fond refundirati sredstva, ali tek kad odradite postupak'', kaže Nikolina Oro iz udruženja koje okuplja porodice sa problemom steriliteta Bebe1 iz Zvornika.

Zakon na državnom nivou, prvenstveno iz političkih razloga koje omogućava ustavno uređenje BiH, nije dobio podršku u državnom parlamentu. Prijedlog okvirnog zakona za BiH u proceduru je bio upućen prošle godine iz Komisije za ravnopravnost polova.

''Smatramo da bi se jednim okvirnim zakonom na nivou države reguliralo dosta toga što bi pomoglo uvelike i entitetima i Brčko distriktu. Sama Europska komisija odnosno Vijeće Europe poslalo je dosta dopisa Bosni i Hercegovini kao potpisnici brojnih konvencija. Date su i preporuke kako država BiH treba da regulira reproduktivno zdravlje'', objašnjava zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Maja Gasal Vražalica.

Ona ističe da su ponuđenim zakonskim rješenjem bila ukinuta brojna ograničenja sa kojima se suočavaju osobe kojima je neophodan postupak izvantjelesne oplodnje.

''Netko se liječi od infarkta, a neko od steriliteta. To apsolutno treba da bude dio zdravstvene zaštite. Nema dobne granice i nema ograničenja jesmo li udate ili oženjeni, jesmo li u bračnoj ili vanbračnoj zajednici. Čak smo otišli i korak dalje, naravno, poštujući direktive Europske unije, i predvidjeli da ženi koja želi da postane majka, a nema partnera, apsolutno bude dozvoljena i ta heterologna oplodnja, dakle, da sebi nađe darivatelja'', kaže Maja Gasal Vražalica.