Je li moguće biti alergičan na druge ljude?

Neki ljudi doživljavaju alergijske reakcije na druge osobe, a znanstvenici tek pokušavaju otkriti kako do toga dolazi, piše BBC. Maura (ime promijenjeno radi zaštite identiteta) iz Ohija u SAD-u vjeruje da su joj kondomi spasili život. Prvi simptomi pojavili su se u dvadesetima: peckanje genitalija nakon nezaštićenog odnosa. Nije znala što je uzrok, isprobavala je razne proizvode za intimnu njegu, ali stanje se pogoršavalo i javljalo isključivo nakon kontakta sa sjemenom.

Nakon što je prekinula vezu, s novim partnerom, koji je koristio kondome, nije imala problema sve dok joj jedne noći nije počeo oticati jezik. Partner ju je spasio inhalatorom. Vjeruju da je kondom tada puknuo. Maura ima astmu i brojne alergije, ali nije znala da je moguće biti alergičan na sjeme.

Osjetljivost na tvari na koži druge osobe

Kod nekih osoba dolazi do jakih imunoloških reakcija na tuđe tijelo. Ta je pojava vrlo rijetka, a može značajno utjecati na zdravlje, odnose, posao i svakodnevni život. Je li riječ o stvarnim alergijama ili nečem drugom, ostaje uglavnom nepoznato.

Ponekad se javlja osjetljivost na tvari koje su prisutne na koži druge osobe, poput dezodoransa i losiona. Više od 150 mirisa povezano je s kontaktnim alergijama. Jedna Amerikanka teškim oblikom mastocitoze reagirala je na miris svog muža. Dr. Sabine Altrichter iz Austrije kaže da neki pacijenti s mastocitozom sumnjaju na preosjetljivost na prirodne mirise kože drugih ljudi.

PATM - sindrom koji nije službeno priznat

Koža ispušta brojne spojeve koji utječu na tjelesni miris, uključujući toluen, kemikaliju prisutnu u nafti, dimu i nekim proizvodima. Znanstvenici u Japanu analizirali su osobe koje tvrde da pate od PATM-a, sindroma pri kojem ljudi u njihovoj blizini razvijaju simptome poput kašlja i gušenja.

Oboljeli od PATM-a emitirali su prosječno 39 puta više toluena od kontrolne skupine. Toluen se normalno razgrađuje u jetri, no kod tih osoba se nakuplja i izlučuje kroz kožu. Ipak, PATM nije službeno priznat i nema dijagnostičke kriterije.

U rijetkim slučajevima reakcije se bilježe i na ljudsku kosu, ali uzrok obično nisu proteini kose, već strane tvari, primjerice formaldehid iz tretmana keratinom ili mačji protein prenesen na kosu vlasnika. Alergije se mogu pojaviti i nakon kontakta s tjelesnim tekućinama.

Najpoznatija je osjetljivost na sjemenu plazmu

Zabilježeni su slučajevi u kojima su osobe s alergijom na orahe doživjele alergijsku reakciju nakon ljubljenja ili odnosa s partnerom koji ih je ranije pojeo, čak i ako je u međuvremenu oprao zube i ruke te se istuširao. Slične reakcije dogodile su se kod ljubljenja, ali i nakon odnosa, ako je druga osoba uzimala antibiotike ili konzumirala alergene.

Osim vanjskih alergena, i proteini unutar tjelesnih tekućina mogu izazvati reakciju. Najpoznatija je preosjetljivost na sjemenu plazmu. Simptomi mogu biti lokalni ili sistemski, od osipa i peckanja do anafilaksije. Najčešći okidač je prostata-specifični antigen (PSA) u sjemenoj plazmi. Do sada je poznato manje od 100 dokumentiranih slučajeva, a točan mehanizam još nije razjašnjen.

"Ubodi tisuću igala"

U nekim slučajevima simptomi su se javili samo s jednim partnerom, u drugima s više. Jedna žena izgubila je svijest nakon analnog odnosa iako nikada nije imala reakciju tijekom vaginalnog. Druga je razvila osip i oteklinu nakon dodira s ejakulatom izvan seksualnog čina. Lokalni simptomi uključuju jako peckanje odmah nakon odnosa. Jedna pacijentica opisala je osjećaj kao "ubode tisuću igala".

Dijagnozu se najčešće postavlja ubodnim testom sa svježim uzorkom sjemene tekućine partnera. Dr. Jonathan Bernstein iz SAD-a ističe da se žene s tim problemom javljaju kad pokušavaju zatrudnjeti. Mnogi liječnici ne znaju kako postupiti, no njegova ordinacija uspjela je pomoći većini pacijentica.

Zanimljivo, gotovo da nema podataka o sličnim alergijama među homoseksualcima. Jedna teorija je da uvjeti unutar vagine igraju ulogu, no to ne objašnjava sve slučajeve.

Metoda lokalne desenzibilizacije

Jedna od ranijih metoda liječenja uključivala je injekcije partnerovog sjemena pod kožu, ali bila je skupa. Učinkovitija metoda bila je lokalna desenzibilizacija: razrijeđenu sjemenu tekućinu postupno se unosilo u rodnicu pod nadzorom liječnika, s vremenom u sve većim koncentracijama. Pacijentice su nakon toga mogle imati nezaštićeni odnos, barem s tim partnerom.

O alergiji na druge tjelesne tekućine zna se još manje. Gotovo da nema istraživanja o mogućoj alergiji na cervikovaginalnu tekućinu, prirodni sekret koji vlaži rodnicu.

No dermatolog Marek Jankowski opisao je slučaj muškarca kod kojeg su se javljali svrbež i osip nakon vaginalnog i oralnog odnosa, a pomogli su mu antihistaminici. Tim Jankowskog proveo je anketu među dermatolozima i petina ih je rekla da su vidjeli slične slučajeve.

Alergija na sjeme pogađa desetke tisuća ljudi

Simptomi uključuju crvenilo, osip, peckanje i oteklinu. Neka istraživanja sugeriraju da je alergija na cervikovaginalnu tekućinu možda jednako česta kao i alergija na sjeme, koja pogađa desetke tisuća ljudi. Razlika je u tome što kondomi tu ne pomažu jer ne štite cijelo područje kontakta. Ipak, ponovljena izloženost i antihistaminici ponekad ublaže simptome.

Maura kaže da je njezina osjetljivost na sjeme utjecala na odluku da ne pokušava zatrudnjeti jer bi rješenje bilo preskupo. Iako je partner podržava i koristi kondome, priznao joj je da ga je pogodila činjenica da je alergična na njegovo sjeme. "Ne krivi mene. Krivi svemir", kaže Maura.