Izumio motor, promijenio svijet, a onda nestao bez traga

Rudolf Diesel rođen je u Parizu 1858. godine u obitelji bavarskih imigranata, Theodora i Elise Diesel. Otac mu je bio knjigovezac, a majka je potjecala iz obitelji trgovaca. Živjeli su u skromnim uvjetima, a Diesel je već kao dijete pomagao ocu u radionici.

Njegovo rano zanimanje za tehnologiju probudilo se tijekom posjeta Conservatoire des Arts et Métiers u Parizu. Kada je 1870. izbio Francusko-pruski rat, obitelj Diesel prisilno je napustila Francusku i preselila se u London.

Ubrzo nakon toga, 12-godišnji Rudolf poslan je u Augsburg u Njemačkoj, gdje je živio s tetom i ujakom te pohađao Königliche Kreis-Gewerbeschule (Kraljevski okružni strukovni koledž).

Godine 1875. upisao je Tehničko visoko učilište u Münchenu (Technische Hochschule). Studij je završio 1880. s najvišim ocjenama i vratio se u Pariz. Zaposlio se u Lindeovoj tvrtki u Parizu.

Razvoj dizel motora

Dieselova karijera započela je u području rashladne tehnologije, ali njegova prava strast bila je stvaranje učinkovitijeg motora. Inspiriran teorijom Carnotovog ciklusa, Diesel je želio razviti motor koji bi maksimizirao toplinsku učinkovitost. Dok su parni strojevi tog doba gubili više od 90% energije, Diesel je ciljao na motor koji bi postizao znatno veću učinkovitost.

Godine 1890. preselio se u Berlin kako bi upravljao Lindeovim odjelom za istraživanje i razvoj. Počeo je raditi na vlastitim projektima.

Prvo je eksperimentirao s parnim motorom na amonijak, no eksplozija tijekom testiranja zamalo ga je stajala života. Incident ga nije obeshrabrio, naprotiv, usmjerio ga je prema ideji motora s unutarnjim izgaranjem temeljenom na kompresijskom paljenju.

Godine 1892. Diesel je dobio njemački patent za koncept, a sljedeće godine objavio je rad pod naslovom Theorie und Konstruktion eines rationellen Wärmemotors (Teorija i konstrukcija racionalnog toplinskog motora).

Uz podršku tvrtki Maschinenfabrik Augsburg (danas MAN) i Krupp, Diesel je između 1893. i 1897. razvio svoj motor. Prvi uspješni prototip, četverotaktni motor snage 25 konjskih snaga, demonstriran je 1897. godine. Ovaj motor koristio je kompresiju za paljenje goriva, eliminirajući potrebu za svjećicama, što ga je činilo jednostavnijim i učinkovitijim od benzinskih motora tog vremena.

Uspjeh i utjecaj

Dizelski motor brzo je stekao popularnost zbog svoje učinkovitosti i pouzdanosti. U usporedbi s parnim strojevima, koji su imali učinkovitost oko 10%, Dieselov motor postizao je teoretsku učinkovitost od 75%, iako su praktični modeli dosezali oko 26%.

Njegov izum našao je primjenu u industriji, pomorstvu i željezničkom prijevozu, a kasnije i u automobilima i kamionima. Diesel je zaradio značajno bogatstvo od autorskih honorara, no njegova vizija bila je i socijalne prirode – želio je da njegov motor pomogne malim poduzetnicima u konkurenciji s velikim industrijama.

Misteriozna smrt

Dieselov život završio je tragično i misteriozno. Dana 29. rujna 1913., dok je putovao brodom Dresden iz Antwerpena prema Londonu, Diesel je nestao.

Posljednji put viđen je nakon večere, kada se povukao u svoju kabinu i zatražio buđenje u 6:15 sati sljedećeg jutra. Ujutro je njegova kabina bila prazna, krevet netaknut, a osobne stvari uredno posložene.

Deset dana kasnije, posada drugoga broda pronašla je tijelo u Sjevernome moru, previše raspadnuto za identifikaciju, ali Dieselov sin Eugen prepoznao je osobne predmete (kutiju za pilule, novčanik, nožić i futrolu za naočale) kao očeve.

Postoje različite teorije o Dieselovoj smrti. Neki, uključujući njegove biografe Mortona Grossera i Hansa-Ludwiga Sittauera, vjeruju kako je počinio samoubojstvo, zbog financijskih poteškoća ili zdravstvenih problema.

Drugi smatraju kako je ubijen, potencijalno zbog odbijanja ustupiti njemačkoj mornarici ekskluzivna prava na svoj izum ili zbog pregovora s britanskom mornaricom o uporabi dizelskih motora u podmornicama.

Nasljeđe

Dieselov izum imao je dalekosežan utjecaj. Dizelski motori danas pokreću brodove, kamione, vlakove i elektrane, a njihova sposobnost rada na različitim gorivima, uključujući biodizel, čini ih relevantnima i u modernom dobu. Iako Diesel nije doživio puni opseg svojeg uspjeha, njegov je rad postavio temelje za tehnološke inovacije 20. stoljeća.