Ako ste odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, vrijeme je da se oslobodite ovih 7 uvjerenja

Jeste li znali da život u disfunkcionalnoj obitelji često može dovesti do ukorijenjenih uvjerenja koja čine više štete nego koristi?

Možda ste prihvatili određene obrasce razmišljanja koji vam ne čine uslugu. Govorimo o uvjerenjima koja vas sputavaju, i koja vas sapliću kada pokušavate ići naprijed, prenosi Hack Spirit.

U ovom ćemo članku otkriti 7 uvjerenja kojih se trebate osloboditi.

1. "Disfunkcionalnost je normalna"

Prvo uvjerenje koje treba odbaciti, ako ste odrasli u disfunkcionalnoj obitelji, jest da je "disfunkcionalnost normalna".

Ovo uvjerenje može biti duboko ukorijenjeno. Kad odrastete okruženi kaosom ili toksičnošću, lako je pretpostaviti da stvari upravo tako stoje. Da sve obitelji funkcioniraju na ovaj način. No prava je istina da nisu.

U svijetu postoji toliko zdravih odnosa i funkcionalnih obitelji. Ne radi se o tome da budemo savršeni – niti jedna obitelj nije – nego o razumijevanju i prihvaćanju da disfunkcionalnost nije norma.

Odricanje od ovog uvjerenja prvi je korak prema zdravijim interakcijama i emocionalnom blagostanju. Omogućuje vam postavljanje granica i očekivanja koja su u skladu s tim kako bi funkcionalni odnos trebao izgledati. Priznajte, ono s čime ste odrasli možda vas je oblikovalo, ali vas ne definira.

2. "Moram sve popraviti"

Ako ste imalo poput mene, odrastanje u kaotičnom okruženju značilo je neprestano biti u načinu u kojem ste rješavali probleme.. Godinama sam se držao uvjerenja da "moram sve popraviti".

Zatekao sam se kako preuzimam ulogu "popravljača" - onoga koji se osjećao odgovornim za rješavanje svih sukoba, popravljanje oštećenih odnosa i izglađivanje svega što nije bilo kako treba. Bilo je iscrpljujuće i potpuno nerealno.

Evo što sam naučio: nije moj posao sve popravljati. A nije ni vaš.

Naravno, važno je preuzeti odgovornost za svoje postupke i raditi na rješavanju vlastitih problema. Ali ne možete nositi teret rješavanja tuđih problema. Ne možete popraviti svaki odnos. Ne možete kontrolirati sve.

Otpuštanje ovog uvjerenja je oslobađajuće. Omogućuje vam da se usredotočite na vlastiti rast i ostavlja prostora drugima da preuzmu odgovornost za svoje postupke i ponašanja.

3. "Pokazivanje emocija je znak slabosti"

U nekim disfunkcionalnim obiteljima pokazivanje emocija moglo je biti obeshrabreno ili čak kažnjeno. To može dovesti do uvjerenja da je "pokazivanje emocija znak slabosti".

Međutim, suprotno ovom uvjerenju, istraživanja u području psihologije dosljedno pokazuju da je izražavanje emocija i suočavanje s njima zapravo znak snage i otpornosti.

Dokazano je da prepoznavanje i potvrđivanje naših osjećaja može dovesti do boljeg mentalnog zdravlja, poboljšanih odnosa i općeg emocionalnog blagostanja.

Dakle, umjesto da gušite svoje osjećaje, važno je naučiti kako ih prikladno izraziti. Emocionalna pismenost ključna je vještina koja vam može pomoći da upravljate životom na zdraviji način.

4. "Nisam vrijedan ljubavi"

Ovo je teško, ali je ključno suočiti se s njim. Odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji može vas navesti da vjerujete da "niste vrijedni ljubavi".

Lako je internalizirati negativne poruke ili radnje onih oko vas, osobito kada dolaze od obitelji. To može dovesti do osjećaja bezvrijednosti koji se nastavlja u odrasloj dobi.

Vaša vrijednost nije definirana postupcima ili zanemarivanjem drugih. Ne ovisi o ispunjavanju određenih uvjeta ili ispunjavanju nemogućih standarda.

Zaslužujete biti voljeni i poštovani zbog toga što jeste. Odricanje od ovog uvjerenja može otvoriti vrata zdravijim odnosima i samoprihvaćanju.

Pročitajte još

7 znakova dubokih emocionalnih rana i kako ih izliječiti

5. "Moram izbjeći sukob pod svaku cijenu"

Dok smo odrastali, naš dom je bio poput bojnog polja. Povišeni tonovi i teške riječi bile su norma, a ne iznimka. Dakle, naučio sam biti onaj koji pomaže stvoriti mir. Moja mantra koje sam se stalno držao je bila:  "Moram izbjeći sukob pod svaku cijenu."

Ali to me uvjerenje pretvorilo u osobu koja ugađa ljudima, i koja donosi mir, često na vlastiti račun. S vremenom sam shvatio da sukob sam po sebi nije loš. Zapravo, ako se njime pravilno postupa, može dovesti do rasta, razumijevanja i poboljšanih odnosa.

Izbjegavanje sukoba znači potiskivanje osjećaja i ignoriranje problema, što može dovesti do ogorčenosti i daljnje disfunkcionalnosti.

Prihvaćanje zdravog sukoba znači izražavanje svojih osjećaja i potreba asertivno, a ne agresivno. To znači slušati tuđu perspektivu i raditi na rješenju koje poštuje sve uključene.

6. "Suđeno mi je da ponovim prošlost"

Nije neuobičajeno da oni odrasli u disfunkcionalnim obiteljima osjećaju da im je suđeno ponavljati iste obrasce ponašanja. Uvjerenje da je "predodređeno da ponovim prošlost" može biti samoispunjavajuće proročanstvo.

Ovo vas uvjerenje može držati u istom mjestu, u kojem ste nesposobni osloboditi se nezdravih obrazaca i stvoriti drugačiji život za sebe.

Ali prava stvarnost je ovo: vaša prošlost ne diktira vašu budućnost.

Čak i ako ste vidjeli ili iskusili određena ponašanja tijekom odrastanja, to ne znači da ste ih dužni ponavljati. Svi mi imamo sposobnost učiti, rasti i mijenjati se.

Možda će trebati nešto raditi, uključujući terapiju ili savjetovanje, ali možete prekinuti krug. Možete donositi različite odluke i graditi zdravije odnose. Držite se nade i vjerujte u sposobnost da promijenite svoju budućnost.

7. "Sam sam u ovome"

Možda je najdestruktivnije uvjerenje iz odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji osjećaj da ste "sami u ovome".

Zbog toga se možete osjećati loše, kao da ste jedini koji ste iskusili te negativne situacije. No trebate zapamtiti da niste sami.

Postoje milijuni drugih koji su imali slična iskustva, a postoje i bezbrojni resursi, grupe za podršku i stručnjaci koji vam mogu pomoći.

Prvi korak može biti zastrašujući, ali to je i jedini način prema ozdravljenju. Ne morate se suočiti sa svime sami. Dostupna je pomoć i u redu je prihvatiti je.