Pećina Lascaux, koja sadrži neke od najpoznatijih primjera prapovijesnih pećinskih slika u svijetu, otkrivena je slučajno prije točno 85 godina, 12. rujna 1940. u Francuskoj. Lokalitet Lascaux nalazi se pokraj francuskog gradića Montignaca u živopisnoj regiji Akvitaniji.
Otkriće pećine dogodilo se slučajno. Naime, 18-godišnji Marcel Ravidat šetao se s prijateljima tim područjem, kad je njihov pas Robot ugledao zeca. Bježeći pred psom, zec se sakrio u rupu u zemlji. Marcel je došao do rupe i pokušao istjerati zeca, kad je otkrio da se ona otvara u veliku podzemnu šupljinu.
Budući da se nekoliko stotina metara dalje nalazio dvorac Lascaux (franc. Château de Lascaux), pomislili su da se možda radi o nekom tunelu koji vodi do dvorca. Rupa je bila uska pa se nište nije moglo istražiti bez iskopavanja.
Marcel je s prijateljima i priručnom opremom za kopanje došao ubrzo ponovno do rupe. Proširili su otvor i došli do spilje. Na taj su način otkrivene znamenite spiljske slike. Već iste godine senzacionalno otkriće došli su proučiti i stručnjaci.
Spilja se sastoji od velike prostorije, s prolazima, proširenjima i udubljenjima, a prvi ju je istražio francuski prapovjesničar i paleontolog svećenik Henri Breuil.
Na stijenama i stropovima spilje pronađeni su dobro očuvane likove životinja (konji, jeleni, bikovi, krave, medvjedi, bizoni…). Ti prikazi, simboličko-magičnog značenja, danas su jedna od najvrjednijih očuvanih ostvarenja paleolitske umjetnosti.
Cijela površina stropa oslikana je likovima životinja i ljudi, ali tako da između pojedinih likova nema međusobnoga odnosa. Oni se kreću u različitim smjerovima, nalaze se u različitim položajima, slikani su jedan iznad drugoga ili čak jedni preko drugih.
Ne postoji nikakva prostorna organizacija podloge, već samo niz pojedino shvaćenih tijela oblikovanih velikim obojenim površinama s tamnim obrisima.
Sam tlocrt spilje pokazuje sličnost tog prostora s unutarnjim organima ljudskog tijela, a ulaz u spilju je mračni prolaz kroz koji se čovjek provlači osjećajući ga čitavim svojim tijelom, a ne gledanjem. Iz te činjenice arheolozi su zaključili da je ona služila kao svetište, u koji su mogli doći samo odabrani.
Danas to nalazište nazivaju Sikstinskom kapelom prapovijesnog doba. Godine 1979. Lascaux je dodan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi zajedno s drugim prapovijesnim nalazištima u dolini rijeke Vézère.
Kako bi se spriječilo propadanje slika, špilja je 1963. zatvorena za javnost, ali je načinjena vjerna kopija glavne prostorije (Lascaux II) koja se može posjetiti.
