Bio je majstor apstraktnoga slikarstva i predvodnik apstraktnoga ekspresionizma
Na današnji dan prije 105 godina, 4. svibnja 1921. rođen je hrvatski slikar, grafički dizajner i kazališni scenograf, akademik Edo Murtić.
Jedan je od najznačajnijih slikara visokoga modernizma u hrvatskoj likovnoj umjetnosti XX. stoljeća, istaknuti predstavnik apstraktnoga slikarstva te predvodnik apstraktnoga ekspresionizma.
Murtić je rođen u Velikoj Pisanici kraj Bjelovara, a njegova se obitelj 1925. seli u Zagreb, gdje polazi osnovnu i srednju školu. Studirao je na Akademiji primijenjene umjetnosti. Profesori su mu bili Petar Dobrović i Ljubo Babić.
Za studija (1939–43) na ALU-u u Zagrebu kod Ljube Babića, izradio je seriju linoreza, ilustracije za zbirku pjesama Crveni konj (1940) svojega prijatelja Jure Kaštelana, nakladu koje je cenzura, zbog u njoj navodno iskazana političkog angažmana, uništila.
Doticaj s djelima Lea Juneka te osobito Petra Dobrovića, kod kojega je 1940–41. u Beogradu učio slikarstvo, mijenja njegov odnos prema boji i prikazu zbilje.
Prvu samostalnu izložbu imao je 1935. u Zagrebu. Od 1941. sudjeluje u Drugom svjetskom ratu, a 1943. se uključuje u pokret otpora protiv fašista. Od 1943. u partizanima slika u gvašu, tušu (Bombardirano gradilište, 1944; Ruševine u Šibeniku, 1945) te rjeđe u ulju (Na straži, 1946., NMMU).
Godine 1944. sa Zlatkom Pricom u Topuskom organizira prvu partizansku litografsku tiskaru te s njim, nadahnut stihovima poeme Jama Ivana Gorana Kovačića, oblikuje antologijsku pjesničko-grafičku mapu snažne ekspresivnosti (Grafička zbirka NSK). Nakon rata kao slobodni umjetnik djeluje u Zagrebu (od 1960-ih istodobno u Vrsaru).
Zauvijek napustivši angažirano slikarstvo, nakon II. svjetskoga rata zanesen mediteranskim bojama i svjetlom, slika Jadranski ciklus (1945–51) na način blizak postimpresionističkomu kolorizmu.
Puno je putovao u inozemstvo, posebno Francusku, SAD i Italiju. Njegovi radovi dobili su međunarodna priznanja.
Prijeloman je boravak 1951–52. u SAD-u i Kanadi, gdje se upoznaje s djelima američkih umjetnika (Jackson Pollock, Willem De Kooning, James Brooks) i novim likovnim strujama, posebice apstraktnim ekspresionizmom, te pod snažnim dojmom velegrada stvara ciklus urbanih krajolika Doživljaj Amerike (1952–53).
Ostvario je 150 samostalnih i oko 300 skupnih izložbi na svim kontinentima. Njegova su djela prisutna u većini izvrsnih privatnih i javnih kolekcija po čitavom svijetu. Radio je i kazališnu scenografiju, murale i mozaike.
Njegovi zagrebački atelijeri, prvo u Martićevoj ulici, potom na Trgu kralja Tomislava, bili su sastajališta istaknutih umjetnika druge polovice XX. st., mahom kreatora hrvatskoga kasnog modernizma (J. Kaštelan, Raul Goldoni, Stevan Luketić, Z. Prica, Neven Šegvić, K. Spaić), te drugih književnih, društvenih i političkih aktera (M. Krleža, Josip Torbarina, Vanja Sutlić, V. Gotovac, Franjo Tuđman, Ante Miko Tripalo, Pero Pirker) kao i intelektualaca i političara koji bi se zatekli u Zagrebu (Bogdan Bogdanović, Koča Popović, Moša Pijade, Budimir Lončar).
Bio je jedan od osnivača skupine Mart 1957. i zagrebačke Galerije Forum 1969. Redoviti je član HAZU-a od 1997. Dobitnik Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2000. Bio jei član Hrvatskog helšinskog odbora.
Uglavnom je živio u Zagrebu i Vrsaru. Proglašen je počasnim građaninom grada Bjelovara. U gradu na korzu kod muzeja podignuta je skulptura njemu u čast. Umro je u Zagrebu 2. siječnja 2005 godine.
Njegova supruga bila je slikarica Goranka Vrus Murtić.
