Krsto Hegedušić, slikar kojemu hrvatska naiva neizmjerno duguje
Krsto Hegedušić, hrvatski slikar i grafičar, inicijator čuvene Hlebinske škole, umro je na današnji dan prije pola stoljeća, 7. travnja 1975. godine u Zagrebu.
Rođen je u Petrinji 26. studenog 1901., ali se poslije očeve smrti 1909. godine obitelj vratila u Hlebine od kuda su Hegedušići bili podrijetlom i od tada počinje njegova prisna veza s Podravinom.
Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926., a potom usavršavao u Parizu 1926–28. Godine 1929. bio je jedan od pokretača i osnivača Udruženja umjetnika Zemlja.
U Hlebinama počeo 1930. podučavati seljake slikarstvu, pa se ondje tijekom vremena razvila tzv. hlebinska slikarska škola.
Zbog svojih socijalističkih pogleda u više je navrata bio zatvaran. Od 1937. predavao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa privaća zaštitu kardinala Stepinca i tijekom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti.
Od 1950. vodio je Majstorsku radionicu za poslijediplomski studij slikarstva. Jedan od utemeljitelja skupine Mart (1956). Bio je član JAZU (danas HAZU) od 1948.
Godine 1953. pokrenuo je časopis Bulletin Instituta za likovne umjetnosti i potaknuo osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike HAZU. Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (1970).
U traganju za samostalnim, istodobno nacionalnim i socijalnim likovnim govorom, nalazio je poticaje u flamanskom slikarstvu i angažiranome realizmu skupine nova stvarnost, preuzimao je iskustva ekspresionizma, kubizma, fovizma.
U hrvatsko slikarstvo unosio je gotovo posvemašnju plošnost boja mjesnoga kolorita, nižući intenzivne kromatske površine jednu do druge. Na njegovim se jednostavnim kompozicijama iz toga razdoblja prepleću satirički, groteskni i nadrealni elementi (Bilo nas je pet u kleti, 1927; Rekvizicija, 1929; Poplava, 1932; Justitia, 1934; Bitka kod Stubice, 1939).
Tih je godina izdao zbirku realističkih socijalno angažiranih crteža Podravski motivi, s predgovorom Miroslava Krleže (1932).
Od 1945. razrađivao je vlastiti koncept, pročišćavao i sažimao likovni izraz, proširivao krug motiva (sve su češći motivi grada), a u djela nerijetko unosio tjeskobu i prosvjed (Marija Gorska, 1950; Liquer Foxy, 1959; Soho, 1967). Godine 1969. izradio svečani zastor Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (Anno Domini 1573); za isto je kazalište radio scenografije i kostime (Adelova pjesma, I. Parać; Matija Gubec, M. Begović).
Godine 1971–74. izradio je predloške za ciklus fresaka u Spomen-domu na Tjentištu, BiH; lapidarnim realizmom prikazao je mnogobrojne potresne ratne prizore (Tifusari, Zbjeg, Apokalipsa). Ilustrirao je knjige (Balade Petrice Kerempuha M. Krleže).
Bio je suprug hrvatske slikarice Branke Frangeš-Hegedušić i zet hrvatskog slikara Roberta Frangeša Mihanovića.
U njegovoj rodnoj Petrinji od 1987. djeluje galerija koja se zove njemu u čast.
