Robert Frangeš Mihanović, veliki kipar na prijelazu stoljeća
Na današnji dan prije 85 godina, 12. siječnja 1940. u Zagrebu je preminuo hrvatski kipar Robert Frangeš Mihanović, čuven po svome konjaničkom spomeniku Kralj Tomislav.
Rođen je u Srijemskoj Mitrovici 2. listopada 1872. godine, kao sin Šimuna, pedagoga i gospodarskog pisca, i Izabele Mihanović Petropoljske, nećakinje Antuna Mihanovića.
Obrtnu školu završio je u Zagrebu 1889. godine, a školovanje nastavio u Beču na Umjetničko-obrtnoj školi 1889. – 94., potom na Umjetničkoj akademiji 1894./95. Usavršavao se u Parizu 1900/01. gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom.
Bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu 1895. – 1907. i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji.
Jedan je od pokretača i organizatora likovnog života u Zagrebu na prijelazu iz XIX. na XX. stoljeće. Sudjelovao je u osnutku Društva hrvatskih umjetnika (1897.), udruženja Lada (1904.) i Umjetničke akademije (1907.), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače.
Njegove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (Bik Herkul, 1899. i Puran, 1904; Vinogradari, 1900. i Kopač, 1906) označili su početak hrvatskoga medaljarstva.
Godine 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve 78. pukovnije – Umirućeg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ul. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskome kiparstvu.
Najmonumentalnije njegovo djelo je konjanički spomenik Kralj Tomislav 1928–38 u Zagrebu.
Naime, godine 1925. utemeljeno je Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu, koji su ovom kiparu povjerili izradu spomenika.
Kipar Frangeš Mihanović je 1930. izradio sadreni model, 1933./34. spomenik je saliven u bronci, a postolje za spomenik napravljeno je 1940. godine i tijekom ratnih godina postavljeno ispred Željezničkog kolodvora.
Spomenik je postavljen 1947. bez Frangeševih reljefa na postolju i bez grba, što je bilo ispravljeno 1991. godine.
Izveo nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji Müller, 1935).
Radio arhitektonsku figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama (reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Justicija, 1912., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Marulićev trg; Rad i Zdravlje, 1927., na zgradi u Mihanovićevoj ul. 3).
U svojem razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika.
Treba podsjetiti da je Robert Frangeš Mihanović bio suprug je Ženke Kopač Frangeš, žene koja je osnovala Udrugu za očuvanje seljačke umjetnosti i obrta, otac Branke Frangeš Hegedušić, hrvatske slikarice i ilustratorice i punac hrvatskog slikara Krste Hegedušića.
