Književna zajednica danas je ostala bez jednog od svojih najprepoznatljivijih i najplodnijih autora. U sedamdesetoj godini života preminuo je Vlatko Majić, pjesnik, književnik i jedan od utemeljitelja Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Rođen 26. kolovoza 1956. u Vitini kod Ljubuškoga, Majić je svojim opusom i dugogodišnjim radom obilježio suvremenu hrvatsku književnost.
Profesionalni život posvetio je hrvatskom jeziku i književnosti, radeći kao profesor u Zagrebu, Zadru i Pagu, te kao diplomirani knjižničar. Obnašao je dužnost ravnatelja Gradske knjižnice u Pagu, a ostavio je trag i kao predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Pagu te predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru.
Dobitnik je više značajnih književnih priznanja, među kojima su Republička nagrada Trebinjskih večeri poezije, Godišnja nagrada Riječkoga književnoga i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria i nagrada fra Martin Nedić. Njegova djela prevođena su na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik, a uvrštena su u brojne antologije i zbornike.
Objavio je niz zbirki pjesama i proznih djela, među kojima su ''Glazba češlja'', ''Pjevač pod zemljom'', ''Jezičak'', ''Najviše je plave boje'', ''Vrijeme soli'', ''Krila nad vodom'', ''Vinožito'' i druga, ostavljajući iza sebe bogat književni trag.
Pokop Vlatka Majića održat će se u subotu, 22. studenoga 2025. u 15 sati na gradskom groblju u Pagu.
