bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Veliki boem

Navršilo se 105 godina od rođenja Zuke Džumhura

Započeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturist i ilustrator u više medija.
24.09.2025. u 14:34
text

Na današnji dan prije 105 godina, 24. rujna 1920. u Konjicu je rođen bosanskohercegovački putopisac, slikar i karikaturist Zulfikar Zuko Džumhur.

Potječe iz stare ugledne ulemanske obitelji. Otac mu je Abduselam Džumhur i majka Vasvija rođena Tufo. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac radio kao imam, a višu gimnaziju u Sarajevu 1939. godine.

Započeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada surađuje kao karikaturist i ilustrator u "Ježu", "Borbi", "Vetrenjači", "Politici", "Oslobođenju", reviji "Danas", "NIN"-u kao stalni suradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

Napisao je scenarije za više kratkih filmova i tri za igrane filmove. Uradio je 35 scenografija za kazalište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje. Zajedno s Momom Kaporom je autor knjige "Zelena čoja Montenegra".

Objavio je sljedeća djela: "Nekrolog jednoj čaršiji" (1958), "Pisma iz Azije" (1974), "Hodoljublja" (1982) i "Putovanje bijelom lađom" (1982). Pisao je i razne putopise, kao što su "Pisma iz Afrike i Europe" i "Stogodišnje priče", tiskane 1978. godine u Politici te dopunjene s drugim tekstovima. Objavio je i novinske tekstove, pod naslovom "Adakale".

Zanimljivo je napomenuti da je Zuko bio jedini pisac kojemu je nobelovac Ivo Andrić napisao predgovor u knjizi, i to upravo za "Nekrologa jednoj čaršiji".

U Beogradu 1970-ih, Džumhur i drugi umjetnici često su posjećivali boemski dio grada Skadarliju. Zuko je s još nekoliko umjetnika bio zadužen za renoviranje kavane Tri šešira, popularnog mjesta okupljanja boema.

Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. studenog 1989. godine.

POVEZANO