Ivo Andrić: U zemlji mržnje najviše mrze onoga ‘ko ne umije da mrzi'
Nobelovac, pjesnik, prozaik, književnik i diplomat Ivo Andrić rođen je 9. listopada 1892. godine u Dolcu kod Travnika (BiH).
Po završetku osnovne škole upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju bosanskohercegovačku srednju školu. Dobivši stipendiju Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“ (danas Hrvatsko kulturno društvo – HKD Napredak), Andrić 1912. godine započinje studij na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu, a potom studij nastavlja u Beču i Krakovu.
“Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.”
“Svi mi umiremo jednom, a veliki ljudi po dva puta: jednom kada ih nestane sa zemlje, a drugi put kada propadne njihova zadužbina.”
Andrić se kao sarajevski gimnazijalac kretao u društvu omladinaca iz buntovničke udružbe Mlade Bosne, a kao zagrebački student upoznao je Matoša, i premda se nije svrstao u krug matoševaca, Matoševu smrt komemorirao je predavanjem u Klubu hrvatskih studenata “Zvonimir” u Beču.
Interniran za vrijeme rata kao jugoslavenski nacionalist, poslije ujedinjenja ušao je u diplomatsku službu, u kojoj brzo napreduje do pomoćnika ministra vanjskih poslova i najzad izvanrednog poslanika i opunomoćenog ministra u Berlinu. Drugi svjetski rat proveo je povučeno u Beogradu, a poslije 1945. bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije.
U godini u kojoj bi se trebala proslavljati 50.obljetnica dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću, vodi se spor oko toga tko ima pravo biti nositelj autorskih prava ovog pisca. Bivše jugoslovenske republike: Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina ga žele prisvojiti kao da je ovim mladim državama nastalim iz Titove Jugoslavije potreban nacionalni pisac kako bi osigurale svoju nezavisnost. Ili pak dokaz za to da je onaj drugi uvijek bio negativac. Zbog toga što je Andrić pisao na srpskom jeziku, srpski književnici zaključuju da je u stavrnosti bio Srbin. Za Hrvate, on je bio Hrvat jer je kao takav rođen. O tome se upravo vodi spor pred sudom pisao je nedavno Deutsche Welle..
“Djelo Andrićevo neka je vrsta jugoslavenskoga kenotafa. Usto, on je srpski pisac, jer je većim dijelom svoga vijeka u Srbiji, unutar srpske književnosti, živio i radio, te je pisao “istočnom varijantom zajedničkoga srpskohrvatskog” jezika, kako je on to govorio. Danas mu se više ni taj jezik ne priznaje, pa se navodi da je pisao srpskim. (Miljenko Jergović/RadioSarajevo)
