U vremenu koje kao da stalno ubrzava i ne ostavlja prostor za predah, korizma dolazi poput tihog poziva na zaustavljanje. Dok mnogi ovo razdoblje doživljavaju kroz odricanje od sitnih svakodnevnih navika, iza samostanskih zidina ono poprima dublju dimenziju – postaje vrijeme susreta sa sobom, s Bogom i s vlastitom nutrinom.
Kako izgleda korizma u životu redovnica, što se u njihovoj svakodnevici mijenja i kako doživljavaju tišinu, odricanje i služenje, otkrila je Monia Ljubić za Bljesak.info.
Korizma u samostanskoj zajednici donosi posebnu dinamiku – ne toliko u vanjskim obvezama, koliko u unutarnjem ritmu dana. Iako svakodnevne dužnosti ostaju iste, naglasak se snažnije stavlja na tišinu, molitvu i dublje promišljanje o vlastitom odnosu s Bogom.
"Tijekom korizme sestre imaju na jedan način 'povlašteno' vrijeme za sebe i Boga gdje se više povlačimo u šutnju, te kroz post i odricanje razmatramo otajstva Kristove muke", rekla je sestra Ljubić.
Sestra Ljubić istaknula je tri najvažnije prakse koje sestre njeguju kroz korizmu, naglašavajući njihovu duhovnu vrijednost i važnost u svakodnevnom redovničkom životu.
"Tri najvažnije prakse koje njegujemo kroz korizmu su: pobožnost križnoga puta, post i odricanje te šutnja", istaknula je.
Mnogi se pitaju treba li korizma biti prvenstveno vrijeme tišine i povlačenja ili pak razdoblje rada i služenja drugima. Sestra Ljubić otkrila je kako u redovničkom životu ta dva aspekta ne stoje jedan nasuprot drugome, nego se međusobno nadopunjuju.
"Oboje podjednako. To se dvoje nadopunjuje. Dok smo u tišini, naše služenje i rad više odzvanja našom nutrinom", rekla je Ljubić.
Pitanje odricanja jedno je od središnjih u korizmenom razdoblju, kako ono izgleda u redovničkoj svakodnevici i što zapravo znači "odreći se" pojasnila je sestra Ljubić.
"Odreći se nečega ima duboki smisao. Isus se povlačio u osamu gdje se molio i postio. Odreći se nečega zapravo znači približiti se Isusu u toj 'žrtvi' odricanja. To je zapravo jedna vidljiva gesta ljubavi upućena od strane čovjeka ka Isusu Kristu", rekla je.
Za kraj razgovora osvrnula se i na širu sliku – izazove s kojima se današnji čovjek suočava u korizmenom vremenu. Sestra Ljubić naglasila je kako problem često ne leži u nedostatku dobre volje, nego u ritmu života koji ne ostavlja prostor za tišinu i sabranost.
"Najveći izazovi su užurbanost i nemir koji užurbanost nosi sa sobom. Potrebno je nekada zastati, duboko udahnuti i postati svjestan da darovano vrijeme sebi i Bogu te svome bližnjemu nije izgubljeno vrijeme, nego dar", naglasila je.
