Prema procjenama Svjetske turističke organizacije Ujedinjenih naroda, između 300 i 330 milijuna ljudi godišnje putuje iz vjerskih i duhovnih razloga, što vjerski turizam čini jednim od najbrže rastućih segmenata globalnih putovanja.
U tom kontekstu, Turska se ističe kao jedna od najznačajnijih destinacija za kršćanska hodočašća, osobito tijekom božićnog razdoblja.
Kao prostor na kojem su se stoljećima isprepletale različite civilizacije i religije, Turska nudi niz hodočasničkih ruta duboko ukorijenjenih u kršćanskoj tradiciji. Među njima posebno mjesto zauzima ruta Sedam crkava Otkrivenja, smještena u današnjim provincijama İzmir, Manisa i Denizli, u egejskoj regiji.
Prema kršćanskoj predaji, Isus Krist povjerio je svetom Ivanu zadatak da napiše pisma drvenim crkvama, od kojih je svaka primila posebnu poruku upozorenja, ohrabrenja ili duhovnog preispitivanja.
Ostaci tih crkava i danas su vidljivi na području drevnih gradova, od kojih su se neki tijekom stoljeća stopili s modernim urbanim sredinama.
Hodočašće najčešće započinje u Efezu, jednom od najznačajnijih arheoloških lokaliteta u Turskoj i mjestu snažne rane kršćanske zajednice.
Posjetitelji ondje obilaze Kuću Djevice Marije, Baziliku svetog Ivana te Pećinu sedam usnulih. Slijede Smirna i Pergamon, gradovi čiji su ostaci danas pod zaštitom UNESCO-a, a koji svjedoče o snažnoj vjerskoj i kulturnoj ulozi regije u antičko doba.
Ruta se nastavlja kroz Manisu, gdje se nalaze lokaliteti Tijatira, Sard i Filadelfija. Posebno se ističe Sard, nedavno uvršten na UNESCO-vu Listu svjetske baštine, s dobro očuvanim rimskim građevinama i monumentalnim sakralnim ostacima.
Završna postaja nalazi se u Denizliju, u antičkoj Laodikeji, gradu koji je u ranom kršćanskom razdoblju bio važno vjersko središte.
Osim ostataka crkve, posjetitelji ondje mogu razgledati najveći antički stadion u Anatoliji, kazališta i hramove. U neposrednoj blizini nalaze se i UNESCO-vi lokaliteti Hierapolis i Pamukkale, poznati po bijelim travertinskim terasama.
