Kako je Mostar nekada ispraćao i dočekivao hadžije

Prva grupa bosanskohercegovačkih hadžija doputovala je u petak iz Medine na Međunarodni aerodrom u Sarajevu, a hadžije bi se tijekom dana trebale vratiti svojim kućama.

Ove godine s područja Muftijstva mostarskog na hadž je otputovalo 69 hadžija i hadžinica. Da je se tradicija nastavila, po povratku u Mostar dočekao bi ih impozantan doček.

Stari vjerski običaj

Naime, ispraćaj i doček hadžija u Mostaru je desetljećima bio jedinstven događaj.

Kako je objavljeno 2013. godine na službenoj stranici Muftijstva mostarskog, istraživač muslimanske baštine Hivzija Hasandedić od zaborava je sačuvao mostarske običaje ispraćaja i dočeka hadžija.

"U Mostaru se sve do pred Drugi svjetski rat održavao jedan stari vjerski običaj vezan za odlazak hadžija na hadž u Meku. Hadžijama je sve do 1935. godine priređivan vrlo impozantan ispraćaj kad su polazili na hadž, a i doček kad su se kućama vraćali", objavili su iz Muftijstva mostarskog.

Foto: Bljesak.info / Hadžijska sofa u Mostaru

Naglasili su kako se do 1884. godine ispraćaj hadžija vršio s "Hadžijske sofe" koja se nalazi u naselju Tekija, nasuprot zgrade nekadašnje Fabrike duhana.

"Na ovoj sofi hadžije bi klanjali po dva rekata 'seferije', tu bi se oprostili sa svima i odatle bi krenuli pješice ili na konju u pravcu Metkovića. Na ovom mjestu njima je također priređivan i doček kad su se kućama vraćali", naveli su iz Muftijstva.

Lokacije su se mijenjale 

"Hadžijska sofa" koja je nekada bila iza metar visokog zida, površine 144 kvadratna metra (dužina i širina po 12 metara), danas je potpuno zaboravljena.

Mjesto koje je nekada bilo simbol tradicije, danas u oronulom stanju čuva uspomene na neka druga vremena. Vremena u kojima su se hadžije iz Mostara ispraćale i dočekivale povorkom.

Kako je objavilo Muftijstvo mostarsko, od 1884. godine ispraćaj hadžija se vršio od Lakišića džamije u Ričini i stare željezničke stanice. Tradicija je zabilježila i običaje koje su obvezno primjenjivale imućnije haždije.

"Mualim bi skupio djecu u mekteb, poredao ih u red dvoje po dvoje, i s tom bi povorkom, koja je nekad bila duga po sto i više metara, krenuo prema hadžijinoj kući. U ovoj povorci su sudjelovala samo muška djeca. Na čelu povorke su išla dvojica učenika koji imaju najljepši i najzvonkiji glas. Oni bi najprije gromkim glasom proučili 'Euzu' i 'Bismilu' koje su ostala djeca pratila s 'amin'", naveli su iz Muftijstva mostarskog.

Foto: Bljesak.info / Hadžijska sofa u Mostaru

Darivanje dukatima 

Dodali su kako bi se povorci priključivali i oni koji su željeli sudjelovati ispraćaju hadžija.

"Kad djeca u povorci dođu do hadžijine kuće, ona uđu u njeno dvorište i obiđu ga. Tu oni glasno prouče jednu dovu i pošto budu darivani, pođu s hadžijom prema 'Hadžijskoj sofi', odnosno Lakišića džamiji. Maulima su nekad darivali dukatom", naglasili su.

Dodali su kako je postojao običaj da hadžija, kada izađe iz dvorišta, uzme s ulice nekoliko kamenčića i baci ih preko sebe u dvorište svoje kuće.

"Ovo se činilo s namjerom i željom da se on živ i zdrav opet svojoj kući povrati. Rodbina i prijatelji pratili bi hadžije do Metkovića ili od 1884. godine do željezničke stanice", istaknuli su iz Muftijstva mostarskog.

Tvrde kako je ovaj običaj bio jedinstven u Mostaru i da se nije prakticirao u drugim mjestima u BiH.

Podsjetimo, udruge iz Mostara ranijih godina su htjele zaštititi i obnoviti "Hadžijsku sofu", no projekt nikada nije zaživio.

Foto: Bljesak.info / Hadžijska sofa u Mostaru