Prije 102 godine nestalo je Osmansko carstvo, nastala Republika Turska

Na današnji dan, 29. listopada 1923. godine, proglašena je Republika Turska. Završeno je višestoljetno razdoblje Osmanskog Carstva i počelo novo poglavlje u povijesti Turske. "Prevrat" u političkom, društvenom i kulturnom životu zemlje, predvodio je Mustafa Kemal Atatürk sa sljedbenicima.

Nakon Prvog svjetskog rata Turska se suočila s nizom izazova. Zemlja je bila u kaosu, a teritorij podijeljen je između pobjedničkih sila. Mnogi su dijelovi bivšeg Osmanskog Carstva bili okupirani, a turski narod suočen s prijetnjom gubitka suvereniteta. Atatürk je prepoznao nužnost otpora protiv totalne okupacije i pokrenuo rat za neovisnost, koji je počeo 1919. godine.

Rat za neovisnost

Atatürk je okupio snage predvođene turskim nacionalistima, te organizirao otpor protiv grčkih, francuskih i britanskih okupacijskih snaga. U ključnim bitkama, kod Sakarye i kod Dumlupınara, turske snage postigle su značajne pobjede. Premda je upravo izgubila četverogodišnji rat i bila totalno iscrpljena te su u njoj bile različite strane vojske, Turska i Ataturk uspjeli su ih sve protjerati te sami diktirati svoje nove granice.

Inicijalni sporazum iz Sevresa, po kojem je Turska trebala dobiti samo središnji dio Anatolije, dok su ostale njene pokrajine trebali podijeliti Britanci, Francuzi, Grci i Armenci, u praksi nije uopće ostvaren.

Turci su htjeli svoju zemlju natrag u cijelosti, a bili su spremni zaratiti s Grcima duž zapadne Anatolije kako bi spriječili komadanje svoje zemlje. Na istoku su pobili Armence i ugasili njihove snove o Velikoj Armeniji. Francuzi i Talijani odustali su od svojih stečevina, smatrajući da nisu vrijedne još jednog rata.

Republika

Nakon proglašenja republike Turska je bila iscrpljena ratom, ekonomski slaba i suočena s unutarnjim političkim previranjima. Atatürk je shvatio kako je potrebna brza reforma kako bi se osnažila nova država. Uveo je niz modernizacijskih i sekularizacijskih reformi, posebno u obrazovanju i zakonodavstvu.

Reforme su naišle na otpor dijela društva, posebno među konzervativnim i religioznim skupinama. Oni su smatrali da Atatürk, odmicanjem od islama, ne može uspostaviti stabilnu državu. Tražili su povratak sultana, koji je ujedno djelovao i kao kalif, vrhovni poglavar islamskog svijeta.

Unatoč tome, Atatürk je bio odlučan u namjeri modernizirati Tursku i osigurati status suvremene, neovisne države. Posljednjeg sultana Mehmeda VI. potjerao je u egzil, smatrajući ga simbolom stare vlasti koja je puno stoljeće bila rob zapadnoj Europi.

Samo nekoliko dana nakon proglašenja Republike Turske proglašeno je i ukinuće sultanata. Tursku od tada ne vode "presveti ljudi, čiste krvi, koji su svoju misiju da vode zemlju dobili od samog Alaha", već demokratski izabran (barem nominalno) predsjednik koji u očima boga nije ništa drugo nego samo još jedan građanin. Turska je tako uz Atatürka prigrlila ideje modernog upravljanja zemljom i počela novu etapu svoje povijesti.