Znanstvenici su još prije više od pola stoljeća objasnili zašto ljudi mogu "namirisati" kišu čak i prije nego što prve kapi dotaknu tlo.
Fenomen su 1964. opisali australski istraživači Isabel Joy Bear i Richard G. Thomas, koji su skovali naziv "petrikor". Ime dolazi iz grčkog jezika: "petros" znači kamen, dok je "ichor" u grčkoj mitologiji označavao tekućinu koja teče venama bogova.
Naziv opisuje karakterističan miris koji nastaje kada kiša padne na suho tlo.
Za nastanak tog mirisa zaslužno je nekoliko kemijskih procesa. Tijekom duljih sušnih razdoblja biljke ispuštaju određena ulja u tlo, gdje se ona zadržavaju u površinskom sloju zemlje.
Istodobno mikroorganizmi u tlu proizvode spoj nazvan geosmin, odgovoran za karakterističan miris vlažne zemlje, ali i plijesni.
Kada kapi kiše velikom brzinom udare o suhu podlogu, u tlu nastaju sitni mjehurići zraka koji oslobađaju te mirisne spojeve u atmosferu. Zračne struje potom ih prenose do našeg nosa i nastaje prepoznatljiv miris kiše.
Njemačka meteorološka služba DWD uspoređuje taj proces s mjehurićima ugljikova dioksida koji se dižu u čaši mineralne vode.
Spoj geosmin poznat je i iz drugih situacija. On daje karakterističan zemljani okus cikli, ali i neugodan ustajali miris nekim vrstama ribe.
U sustavima za pročišćavanje pitke vode smatra se problematičnim jer ga ljudski osjet mirisa može detektirati već u vrlo malim koncentracijama.
Intenzitet mirisa ovisi o više čimbenika. Najizraženiji je nakon duljih sušnih razdoblja, kada se u tlu nakupi više biljnih spojeva.
Važnu ulogu ima i sastav tla. Glinena i ilovasta tla bolje zadržavaju tvari koje stvaraju petrichor pa je miris nakon prve kiše često snažniji.
I količina oborina utječe na efekt. Lagana ili umjerena kiša omogućuje postupno oslobađanje mirisnih čestica, dok jaka kiša brzo natopi površinu i smanjuje stvaranje zračnih mjehurića pa je i miris slabiji.
Mnogi tvrde da mogu predosjetiti dolazak kiše, a znanstvenici kažu da je to doista moguće, piše BR24.
Prije oborina raste vlažnost zraka pa se male količine vlage počinju skupljati na tlu, kamenju i česticama prašine. Time se i prije same kiše oslobađaju sitne količine mirisnih spojeva koje ljudi osjetljivijeg njuha mogu registrirati.