Proganjan, zatvaran i ponižavan, bio je borac za pravdu protiv svih totalitarnih režima

Petar Čule rođen je 18. veljače 1898. godine u Kruševu kod Mostara, kao treće od devetero djece Juriše i Jake Čule. Kao dijete, dugo nije mogao progovoriti, a između 4. i 5. godine života bolovao je od malarije.

Školovao se u obližnjem Ljutom Docu i Isusovačkoj gimnaziji u Travniku. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, a doktorsku disertaciju obranio na Collegium Canisianum u Innsbrucku 1921. godine.

Nakon povratka u Hercegovinu, imenovan je prefektom Napretkova đačkog konvikta u Mostaru, a do 1924. bio vjeroučitelj u mostarskoj gimnaziji. U Gimnaziji je predavao i filozofiju i francuski jezik. U isto vrijeme, 1926. godine imenovan je biskupijskim arhivarom.

Zlokobna vremena

Nakon smrti biskupa Mišića u ožujku 1942, vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić imenovao je Petra Čulu kapitularnim vikarom, a 15. travnja 1942. Sveta Stolica imenovala ga novim biskupom unatoč protivljenju vlasti NDH.

Čule je kritizirao ponašanja vlasti NDH i prosvjedovao zbog ustaških zločina počinjenih u Hercegovini. Jednako tako kod Talijana je prosvjedovao zbog četničkih zločina od Drežnice do Rame.

Čule je odmah po preuzimanju biskupske službe namjeravao sagraditi novu katedralu. Poznati kipar Ivan Meštrović ponudio se da izradi skicu te nove katedrale, no rat je poremetio Čuline planove. Nakon presude Čuli, komunističke su vlasti izvlastile zemljište i materijal namijenjen za gradnju katedrale.

Nakon što je general Franjo Šimić ubijen u kolovozu 1944. godine, ustaške vlasti uhitile su desetke Srba u Mostaru radi strijeljanja. Čule je otišao u ustaški stožer i njemačkom zapovjedniku pukovniku Brunu Prahlu tražiti njihovo puštanje. Pušteni su u posljednji trenutak. U siječnju 1945. ustaše su uhitile nekoliko srpskih i hrvatskih intelektualaca i poslale ih u koncentracijski logor Jasenovac. Čule i Petrović prosvjedovali su 20. siječnja 1945. i tražili njihovo puštanje. Iako su svi logoraši pušteni, na povratku kući su ih pogubili. Pojavila glasina ksako će Čule biti sljedeći uhićeni i odveden u Jasenovac.

Progon 

Na Biskupijskoj konferenciji u Zagrebu u rujnu 1945. biskup Čule svjedočio je o položaju Hrvata Istočne Hercegovine i naveo kako "nijedna vjera nije toliko šikanirana kao katolička. Radi se o fizičkom istrebljenju katolika. Radi toga ne ubijaju se ni pravoslavni popovi ni muslimanski hodže, nego samo katolički svećenici. Radi toga četnici se puštaju ili blago sude, a katolici neštedimice ubijaju i po sudu i bez suda. Katolici su raja, koja mora muslimanima kulučiti kao u doba osmanlijskog feudalizma."

Nakon toga, komunistička vlast odlučila je smijeniti Čulu s dužnosti. U travnju 1948., dok se Čule pripremao za jutarnju misu u 5 sati ujutro, stigla je skupina službenika Uprave državne sigurnosti (UDBA) koji su pretražili zgradu Biskupskog ordinarijata. Oduzet je čitav biskupov arhiv od 1941. do 1948. godine, a biskup Čule i svo osoblje Ordinarijata uhićeno i odvedeno u zatvor Ćelovina u Mostaru.

Sudski postupak trajao je od 14. do 18. srpnja 1948. godine pred Okružnim sudom u Mostaru, a suđenje je održano u najvećoj dvorani u Mostaru – u kinu "Partizan". Biskup Čule optužen je kako je skrivao odmetnika Neđu Markotića, koji je zapravo bio mrtav nekoliko mjeseci prije nego li mu je biskup, po navodima optužbe i presude, dao utočište. Optužen je i što je sovjetskoj Crvenoj armiji pripisao pokolj u Katinskoj šumi.

Biskup Čule u svojoj je obrani između ostaloga naveo: "Formalni razlog ove optužbe su neke činjenice koje mi javi tužitelj ubraja u zločine. Međutim, uistinu i činjenično ja sam optužen te stojim pred Sudom kao takav zato što sam katolički biskup i što sam Hrvat."

Biskup Čule je osuđen na 11 i pol godina zatvora, uz gubitak građanskih prava na tri godine. Nije se žalio. Sve osobe koje su bile optužene, a svjedočile protiv biskupa Čule, oslobođene su.

Pritisak iz svijeta i priznanje Džemala Bijedića

Čule je nekoliko mjeseci proveo u zatvoru Ćelovina. U zatvoru je ošišan na nulu i smješten u sobu s 20 osoba. Morao je spavati na podu te je morao vršiti nuždu pred svima. Prebačen je u zatvor u Zenici do travnja 1951. kada se jedan dio zatvorenika, među kojima Čule i nekoliko katoličkih svećenika, trebao premjestiti u zatvor u Srijemskoj Mitrovici. 27. travnja 1951. u 3 sata ujutro, kod stanice Slakovci kod Vinkovaca, vagon sa zarobljenicima otkačen je i u njega je udario teretni vlak. Mnogi zarobljenici su poginuli, a Čule je pao s vagona i teško se ozlijedio. Satima je ostavljen ležati na travi dok nije prebačen u osječku bolnicu. Sutradan je kamionom prebačen u zatvor u Srijemskoj Mitrovici. Tu je bio zatvoren do 27. lipnja 1951. godine, kada je prebačen natrag u Zenicu.

Kako su 1952. Jugoslavija i Sveta Stolica prekinule diplomatske odnose zbog uzdizanja Stepinca na čast kardinala, američki su biskupi zatražili od predsjednika Eisenhowera i državnog tajnika Johna Fostera Dullesa intervenirati za biskupa Čulu. Beogradski nadbiskup Josip Ujčić upozorio je državne vlasti kako ne bi bilo dobro za njihov ugled kada bi biskup umro u njihovom zatvoru. Čule je 30. listopada 1955. prebačen u zatočeništvo u Samostan u Tolisi.

Čule je u Tolisi ostao do 1. lipnja 1956., kada mu je dopušten odlazak na liječenje. Kao zatočenik proveo je još četiri mjeseca pod prismotrom u Sarajevu. Krajem listopada 1957. godine Čule je dobio rješenje Okružnoga suda u Mostaru o oslobođenju od optužbi po kojemu je mogao preuzeti upravljanje svojim biskupijama. U zatvoru je proveo 7 godina, 6 mjeseci i 8 dana te u zatočeništvu još dvije godine.

Predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije, Džemal Bijedić, kasnije je posjetio biskupa Čulu u njegovoj rezidenciji. Bijedić je u razgovoru s biskupom rekao kako je optužba protiv njega "direktiva i naredba", te priznao kako se protiv Čule vodio nepravedan namješteni sudski postupak.

Nastavak službe

Biskup Čule sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru održanom od 1962. do 1965. godine djelujući u pojedinim posebnim povjerenstvima. Papa Pavao VI. 1967. godine imenovao ga je biskupom asistentom Papinskog prijestolja.

Tijekom Čulina biskupstva broj biskupijskih svećenika u njegovim biskupijama gotovo utrostručio se, s tridesetak na 82. Također je povećao broj župa u biskupijama te sagradio i posvetio niz crkava. Nakon 30 godina gradnje, 1980. godine dovršena je i katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru.

Svećenik splitsko-makarske nadbiskupije Pavao Žanić imenovan je biskupom koadjutorom Dana 9. prosinca 1970. godine. Žanić je posvećen 2. svibnja 1971., a glavni posvetitelj je bio biskup Čule.

Biskup Petar Čule otišao je u mirovinu 14. rujna 1980. godine. Istoga dana, papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pro hac vice naslovnim nadbiskupom giufitanskim. Umro je u Mostaru 29. srpnja 1985. godine i pokopan je u kripti sv. Josipa katedrale Marije Majke Crkve u Mostaru.