Na današnji dan prije 115 godina, 26. kolovoza 1910. rođena je u Skopju sveta Majka Terezija. Na svijet je došla u albanskoj obitelji Bojaxhiu kao posljednje od troje djece. Kad je imala tek jedan dan, krštena je kao Agneze Gonxha.
Još je kao učenica odlučila posvetiti se Bogu i otići kao misionarka u Indiju. U Irskoj 1928. godine ulazi u Red sestara od Loreta, a 1929. putuje u Indiju, radeći ondje 20 godina kao učiteljica.
U svakodnevnom dodiru s indijskom stvarnošću procijenila je da samostanski angažman nije dovoljan, da je bijeda u Indiji tako beskrajna, a sirotinja toliko prepuštena sebi, poglavito u bolesti i smrti pa je 1948. zahtijevala da izađe iz samostana na ulice.
Dopustili su joj pa je sama kao redovnica pošla među najsiromašnije u Kolkati, odjenuvši se u običan sari i uz samo četiri rupije uza se. Uskoro je dobila odobrenje nadležnog biskupa da započne s novom družbom Misionarki ljubavi koja je počela s radom 1950. godine.
Sveta Majka Terezija i njezine sestre posvetile su se prvo zapuštenoj djeci te umirućima i drugima teškim bolesnicima, počevši od gubavaca. Pravilo reda zasnovano je na jednostavnom geslu: “Služiti siromašnima da bi se služilo životu.”
Majka Terezija živjela je iz dana u dan živu kršćansku vjeru koja je u konkretnim slučajevima pozivala na ljubav, mir i oprost, a osuđivala mržnju, osvetu i zlo. Indija ju je prisvojila kao idealnu kćer, a Nobelova zaklada iz Osla dodijelila joj je 1979. godine Nobelovu nagradu za mir.
Ta je sićušna pognuta starica cijelim svojim životom bila živi znak Božje ljubavi među ljudima, osobito prema najsiromašnijima i odbačenima. Već je samom svojom pojavom predstavljala protest potlačenih i odbačenih protiv svijeta koji je svojim velikim dijelom označen materijalističkim shvaćanjem i težnjom za novim užicima i zabavama.
U svijetu tržišta, u svijetu u kojem se sve mjeri gospodarskim pokazateljima, Sveta Majka Terezija se predstavljala kao siromašna žena, žena koja izabire život služenja najsiromašnijima među siromašnima, onima koje nitko ne želi. Taj izbor bio je u potpunoj suprotnosti sa suvremenom kulturom.
Suvremena kultura se osjetila ranjenom i na neki način izazvanom od Majke Terezije te su se srca tolikih ljudi otvorila svjedočenju te žene. Majka Terezija predstavljala je evanđelje i pokazala da i u dvadesetom stoljeću evanđelje djeluje, evanđelje pogađa, evanđelje daje smisao životu.
Perez de Cuellar na zasjedanju Ujedinjenih naroda predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: “Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinu srcu trpljenje tolikih ljudi.”
Majka Terezija slušala je te riječi u tišini a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: “Ja sam samo siromašna žena koja moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne.”
Dana 5. rujna 1997. godine odjeknuo je glas svijetom: umrla je živa svetica. Tako bi se ukratko mogao sažeti životni put dug 87 godina, nesebično poslanje i sjajna karizma Majke Terezije.
Od njezine smrti Misionarke ljubavi bilježe nagli porast zvanja i kuća diljem svijeta. Utemeljena 1950. Kongregacija danas broji više od 4500 redovnica i oko 800 redovnika nesvećenika kojima pomaže više od 90.000 laika u 630 ustanova, od sirotišta do bolnica za bolesnike na samrti, diljem svijeta.
Često je grob Majke Terezije mjesto na kojem se predstavnici različitih religija okupljaju na zajedničku molitvu: bez ikakve prethodne organizacije članovi različitih religija se susreću i počinju zajednički moliti.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Terezu blaženom 19. listopada 2003. godine. Postupak za proglašenja svetom je zaključen, te je proglašena svetom u nedjelju 4. rujna 2016. godine u Rimu od strane pape Franje, dan uoči njezina spomendana, odnosno godišnjice smrti.
