Na današnji dan prije 145 godina, 14. kolovoza 1880. svečano je obilježen dovršetak znamenite katedrale u Kölnu – jednog od najvećih simbola katolicizma u Njemačkoj.
Katedrala je izvanredno velikih dimenzija i u doba kad je dovršena bila je najviša građevina na čitavom svijetu (tornjevi su joj visine oko 157 metara) - do izgradnje Washingtonskog obeliska 1884. godine.
Kölnska katedrala danas je najposjećenija turistička atrakcija u Njemačkoj – godišnje ju posjeti oko 6.000.000 ljudi.
Gradnja katedrale Gradnja katedrale posvećene Svetom Petru i Djevici Mariji (njem. Hohe Domkirche St. Peter und Maria) trajala je gotovo 632 godine. Naime, kamen temeljac položen je 1248. godine, u doba razvijenog srednjeg vijeka i gotike. Međutim, 1473. radovi su zaustavljeni.
Građevina je nedovršena stajala oko 400 godina, pri čemu je stoljećima na vrhu bio i velik srednjovjekovni kran.
Tek u 19. stoljeću organiziran je nastavak gradnje, ulaganjem sredstava skupljenih od donacija građana. Zanimljivo je da je čak i pruski dvor poticao gradnju, premda je bio protestantski (vjerojatno radi poboljšanja odnosa sa svojim katoličkim podanicima).
Svečanom činu koji je označio dovršenje katedrale prisustvovao je i njemački car Wilhelm I. iz dinastije Hohenzollern.
Kölnska katedrala postala je najveća crkvena građevina u Njemačkoj, a držala je i rekord u visini tornjeva sve dok je nije prestigla protestantska crkva u Ulmu (koja je i danas najviša crkva na svijetu s visinom od 161,5 metara).
Katedralna crkva Svetog Petra i Djevice Marije sjedište je Kölnske biskupije, a pod upravom Kölnske nadbiskupije.
Katedrala je 1996. god. upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao jedno od najpoznatijih građevina u Njemačkoj i znamenitost grada Kölna, te kao "iznimno djelo ljudske kreativne genijalnosti".
Njeni srednjovjekovni arhitekti su isplanirali veličanstvenu građevinu koja bi udomila relikvije Sveta tri kralja koje je Fridrik I. Barbarossa donio iz Milana, te tako postala mjestom hodočašća u Svetom Rimskom Carstvu.
Iako nije bila dovršena u srednjem vijeku, katedrala je "remek-djelo i snažno svjedočanstvo kršćanskog vjerovanja srednjovjekovne, ali i moderne Europe".
Arhitektura Kölnske katedrale je zasnovana na onoj u Amiensu, osobito u tlocrtu, stilu i širini središnjeg broda u odnosu na njenu visinu. Tlocrt je upisanog latinskog križa, što je uobičajeno za gotičke katedrale.
Zahvaljujući dvojnim tornjevima, Kölnska katedrala ima najveću fasadu od svih svjetskih crkava. Kor između stupova ima najveći omjer visine u odnosu na širinu, od svih srednjovjekovnih crkava (3.6:1), nadmašivši time i katedralu u Beauvaisu koja ima malo viši glavni brod.
Izvana, a osobito iz velike udaljenosti, katedralom dominiraju njeni visoki tornjevi koji imaju osobit njemački stil poput tornjeva na katedralama u Ulmu, Beču i Regensburgu.
Godine 2004., katedrala je dospjela na popis "svjetske baštine u opasnosti", kao jedina zaštićena građevina u zapadnoj Europi, zbog planova izgradnje nebodera u njezinoj blizini koji bi znatno narušio njezin izgled. No, nakon što su gradske vlasti 2006. god. odlučile ograničiti visinu planiranih građevina, katedrala je skinuta s tog popisa.
Jedno od najvećih blaga katedrale je visoki oltar iz 1322. god. koji je izrađen od crnog mramora s jedinstvenim krovnim pločama dugima preko 4,5 metra. Sprijeda i sa strana je prekriven nišama od bijelog mramora u kojima se nalaze figure od kojih je "Krunidba Djevice Marije" u središtu.
Najslavniji je ipak veliki pozlaćeni Oltar Sveta tri kralja u obliku sarkofaga iz 13. stoljeća, koji je ujedno i najveći relikvijar u zapadnoj Europi. U njemu se nalaze kosti i 2.000 godina stara odjeća za koje se vjeruje da je pripadala trojci svetih kraljeva, a izloženi su na otvorenju crkve 1864. godine.
U vanjskom zidu katedrale nalazi se par ploča na kojima se ističe kako je nadbiskup Englebert II. (1262. – 67.) dozvolio naseljavanje židova u Köln.
