U Zakoniku kanonskog prava, kanon 992, objašnjava se značenje oprosta: "Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe čija je krivnja već izbrisana, što ga vjernik, prikladno raspoložen i pod određenim uvjetima, postiže pomoću Crkve, koja kao služiteljica otkupljenja ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština", piše Katolički tjednik.
Za razumijevanje potpunog oprosta važno je razlikovati krivnju i kaznu.
Krivnja označava osobnu odgovornost za grijeh, dok kazna predstavlja posljedicu ili ispaštanje zbog učinjenog zla. Iako se krivnja oprašta u sakramentu pomirenja, kazna ostaje kao svojevrsni "ožiljak" koji podsjeća na grijeh.
Bog u ispovijedi briše krivnju, ali ne i vremenitu kaznu, koja se čisti molitvom, pokorom i dobrim djelima.
Svaki grijeh ima dvije posljedice: teški grijeh udaljava čovjeka od Boga i sprječava ga u postizanju vječnog života, dok laki grijeh stvara nezdravu privrženost svjetovnim stvarima. Ta se privrženost čisti na zemlji kroz patnju i pokoru, ili nakon smrti, u čistilištu.
Upravo zato Crkva naučava da oprost omogućuje brisanje vremenitih kazni i ublažava put prema vječnom životu.
Crkva razlikuje potpuni i djelomični oprost. Potpuni oprost u cijelosti oslobađa vremenitih kazni, ali vrijedi samo za one koji su u Božjoj milosti. Ne može se primijeniti za žive osobe osim za samog molitelja, dok se za pokojne može namijeniti kao čin milosrđa.
Da bi vjernik dobio potpuni oprost na svetkovinu Svih svetih ili Dušni dan, potrebno je:
Potpuni oprost osim Pape može udijeliti i dijecezanski biskup u svojoj biskupiji do tri puta godišnje, a u župnim crkvama može se dobiti i na svetkovinu naslovnika.
