"U ranim jutarnjim satima pokucala mi je na vrata baka, a ubrzo me nazvao i njezin unuk. Kada sam otvorio prozor, čuo sam strašne zvukove i vidio klizišta kamena, vode i stabala. Bili smo u svojevrsnom zatočeništvu jer nam se nije moglo prići ni s jedne strane. Oko 20 dana bili smo bez vode i struje", rekao je don Marin Marić u programu RTV HB koji je inače župnik u Obrima i župni upravitelj u Solakovoj kuli, koji se prisjetio teških trenutaka tijekom katastrofalnih poplava koje su pogodile konjički kraj u noći s 3. na 4. listopada prošle godine.
"Na misi toga jutra suze su bile moj odgovor. Ali Bogu sam zahvalan što sam mogao biti uz svoj narod, koji je većinom starije populacije", rekao je don Marin Marić.
Posebno se prisjetio trenutka evakuacije: "Nakon tri dana morali smo u ponoć napustiti domove s minimalnim stvarima. Iz svog stana ponio sam samo torbicu i diplomu." Naglasio je kako je nastojao biti oslonac ljudima u najtežim trenucima: "Bio sam jedini mobilan, plakao sam jer nisam imao odgovore, ali sam pokušao koordinirati i pomoći ljudima. Bog mi je dao snagu."
Don Marin je izrazio zahvalnost svima koji su tada pritekli u pomoć: "Hvala civilnoj zaštiti, legitimnim hrvatskim predstavnicima u BiH, apostolskom nunciju, Hrvatskom caritasu, biskupu u miru Peri Sudaru i mnogim drugima. To je bio veliki lanac dobrote." Posebno je zahvalio Republici Hrvatskoj: "Često kažem da mi Hrvati u BiH imamo dvije domovine. Neizmjerna hvala vladi i građanima Republike Hrvatske na pomoći."
Govoreći o stanju godinu dana kasnije, don Marin je rekao da se život polako vraća u normalu: "Već nakon 20 dana dobili smo vodu i struju. Obnavljaju se kuće, pomaže se ljudima u poljoprivredi i nabavci stoke. Neki još žive u kontejnerima, ali ljudi nisu ostavljeni. Može bolje i brže, ali obični ljudi nisu nezadovoljni."
"Ova katastrofa bila je pravi ispit vjere. Kao svećenik sam se trudio obilaziti ljude i pomagati im, a mislim da nas je upravo vjera spasila. Naučio sam da život treba više cijeniti i da u svemu treba biti zahvalan", poručio je don Marin.
