Malo je ljudi svjesno da je sveti Ivan Pavao II., papa kojeg se pamti po povijesnim putovanjima, filozofskim govorima i neumornoj borbi protiv komunizma, bio i čovjek koji se u samom Vatikanu suočavao s nečim što mnogi i danas smatraju tek legendom – egzorcizmima.
Prema svjedočanstvima egzorcista i bliskih suradnika, poljski papa nije samo govorio o borbi protiv zla u simboličkom smislu. Više je puta, i to na najneočekivanijim mjestima, izravno intervenirao protiv onoga što su vjernici i Crkva prepoznali kao djelovanje demonskih sila.
Jedan od prvih zabilježenih slučajeva dogodio se u ožujku 1982. godine, kada je mlada žena po imenu Frančeska, nakon neuspjelih pokušaja liječnika i egzorcista, dovedena pred papu. Prema memoarima kardinala Jacquesa-Paula Martina, žena je bila na podu, grčevita, urlala je i odbacivala sve pokušaje pomoći. Ivan Pavao II. blagoslovio ju je i obećao da će sljedećeg dana za nju slaviti misu. Prema svjedočanstvima, trenutak je bio dramatičan: Frančeska se smirila, a njezina obitelj kasnije je govorila da je nastavila živjeti normalnim životom, udala se i postala majkom više djece.
Osamnaest godina kasnije, pred očima tisuća ljudi na Trgu sv. Petra, dogodila se scena koja je obišla svijet. Devetnaestogodišnja djevojka, u člancima spominjana kao Sabrina, iznenada se bacila na tlo pred papinim papamobilom. Njezino tijelo trzalo se, glas je poprimio neprirodne tonove, a šestorica ljudi borila su se da je obuzdaju. Iako Ivan Pavao II. nije proveo puni obred egzorcizma, izašao je iz vozila, blagoslovio djevojku i pokušao je umiriti. ''Prvo ju je blagoslovio, zatim ju je pomilovao, pokušavajući joj pružiti utjehu'', prisjetio se kasnije glasnogovornik Svete Stolice Joaquín Navarro-Valls. Iako nije došlo do potpunog oslobođenja, djevojka je osjetila olakšanje, a slučaj je kasnije preuzeo poznati egzorcist don Gabriele Amorth.
Amorth, dugogodišnji službeni egzorcist Rimske biskupije, više je puta javno govorio da se demoni osobito boje Ivana Pavla II. ''Pitao sam ih: zašto se toliko bojite ovog pape?'', rekao je u jednom intervjuu. ''Odgovorili su da je poremetio njihove planove na zemlji.'' Amorth je tumačio da se to odnosi na pad komunizma i raspad Sovjetskog Saveza. Drugi razlog bio je, kako je tvrdio, što je papa ''istrgnuo iz njihovih ruku mnoštvo mladih'' privlačeći ih vjeri kroz Svjetske dane mladih i stalni naglasak na obraćenju.
Iako skeptici egzorcizam smatraju reliktom srednjeg vijeka, Ivan Pavao II. ga je 1998. ponovno učinio dijelom života Crkve, odobrivši ažurirani obred nakon gotovo četiri stoljeća. Istodobno je poticao školovanje svećenika za ovu službu, ističući da se mora postupati oprezno, s poštovanjem i u suradnji s medicinskom strukom.
Tijekom njegova pontifikata u Crkvi se ponovno otvorila rasprava o ulozi egzorcista, a Ivan Pavao II. je svojim primjerom dao vjerodostojnost toj drevnoj praksi. Prema Amorthu, papa nije uvijek koristio puni obred, već je često molio i blagoslivljao, što je za opsjednute imalo snažan učinak. ''Mnogi egzorcisti ne izvode cijeli ritual'', govorio je Amorth, ''nego se ograničavaju na molitvu i zapovijed demonima da odu.''
Za mnoge je Ivan Pavao II. ostao papa koji je srušio zidove, ujedinio narode i dotaknuo srca milijuna. No, u očima egzorcista i vjernika, on je bio i nešto više: ratnik koji se usudio stati pred lice pakla. Njegova poznata rečenica ''Ne bojte se'' nije bila samo politička ili duhovna poruka ljudima iza željezne zavjese, već i izjava koja je, prema svjedočanstvima, odzvanjala i u samim demonskim krugovima.
''Đavao ga je mrzio dok je bio živ, a mrzi ga i danas, kao papu i kao sveca'', napisao je novinar Fabio Marchese Ragona u knjizi u kojoj bilježi ta svjedočanstva. I možda je upravo ta tvrdnja ono što Ivana Pavla II. čini jedinstvenim: bio je papa koji nije samo propovijedao protiv zla, nego ga je i izravno izazivao.
