Večer sjećanja na Peru Buntića
''Želio sam da provociram okruženje'', izjavio je jednom prilikom Pero Buntić, čovjek koji je prije dvije godine napustio svijet kojeg je toliko mijenjao i želio mijenjati. Povodom te obljetnice, u Klubu knjige Ivo Andrić, mjestu koje književnost u Mostaru drži na životu, a kojeg je Buntić s Ninom Šarcem i osnovao, održat će se večer sjećanja.
Večer sjećanja nazvana ''... sjeni Pere Buntića'', uz izložbu slika, grafika i crteža Halila Tikveše, održat će se 20. veljače s početkom u 19 sati u Klubu Knjige Ivo Andrić.
Mile Stojić napisao je kako je Tikveša je jedan od najvećih slikara koje je Hercegovina rodila, ''velemajstor umjetnosti grafike'', kako ga nazivaju suvremenici.
''Tikvešino rodno selo nalazi se u slivu Neretve, između Mostara i Čapljine, pa nije ni malo čudno da će upravo prizori i vedute Neretvine u potpunosti determinirati njegovo slikarstvo. Umjetnički svijet Halila Tikveše svijet je onog hercegovačkog izobilja skritog prostranstvima oskudice, u njezinim pitomim oazama'', navodi Stojić. ''Težaci, berači, lađari, vinopije, mjesečari, to je Tikvešino plemstvo'', piše pak Mirko Kovač i nastavlja: ''Te žene koje leže u nekom mističnom neretljanskom krajoliku ne čekaju samo oplođenje, niti faličku svetkovinu, već su tu kao nadahnuće za jedan viši čin vjenčanja duševnog i tjelesnog. Njihove erotske poze lišene su šablona, spolovila su im kao plodovi, kao sočne zrele voćke, kao cvjetovi što se sami otvaraju''.
Tikveša se, kaže Stojić, davno obvezao na odanost vlastitome zavičaju, bez obzira gdje živio i radio.
''Zavičaju je bježao iz velegradske vreve, kao nekim dalekim obalama spokojstva i meditacije, na kojima se sastaje sa samim sobom'', napisao je Stojić.
Zavičaju je je bježao i Buntić za kojeg pisac Almin Kaplan kaže kako je imao ''poriv da o umjetnicima vodi računa, da ih hrani i napija, da njihove knjige izdaje, čuva i promovira''.
''Volio je život i sve je činio da on bude što ugodniji, kako njemu, tako i svima oko njega. Bio je glas razuma koji nas je spuštao na zemlju, kao nekakvo sidro što nas je čuvalo da ne odlebdimo'', napisao je Kaplan.
