Na današnji dan prije 115 godina, 2. rujna 1910. rođen je u Bosanskom Petrovcu bosanskohercegovački književnik i akademik Skender Kulenović.
Nakon naglog osiromašenja njegove aristokratske obitelji (agrarna reforma 1920.) prelazi u majčino rodno mjesto Travnik gdje od 1921. do 1930. godine kao vanjski učenik pohađa Jezuitsku gimnaziju.
U trećem razredu gimnazije javio se prvim književnim radom (soneti Ocvale primule u gimnazijskom listu Hrvatskoj vili). Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu. Godine 1933. postaje član SKOJ-a, a 1935. KPJ.
Surađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. godine mladim intelektualcima iz Bosne Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz.
Godine 1941. stupa u Prvi partizanski odred Bosanske krajine. Član AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, Kulenović u ratu piše poeme, uređuje listove "Krajiški partizan", "Bosanski udarnik", "Glas" i "Oslobođenje".
Od 1945. do 1947. obavlja funkciju direktora drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, uređuje "Novo doba", "Pregled", "Književne novine" i "Novu misao". Od 1950. do 1953. sekretar je Narodne skupštine FNRJ, a poslije zabrane "Nove misli" kažnjen je i postavljen za korektora u "Borbi".
Godine 1955. prelazi u Mostar na mjesto dramaturga Narodnog pozorišta.
Jedno vrijeme je i urednik u beogradskoj "Prosveti". Za boravka u Beogradu oženio se Verom Crvenčanin s kojom je imao sina Vuka, kojega su nazivali Vučko.
Objavio je pjesme i poeme (Ševa, 1952; Soneti, 1968), drame (Večera, 1949; Svjetlo na drugom spratu, 1959; Djelidba, 1963), pripovijetke (Noć u vezirskom gradu, 1938; Starac i dijete, 1950; Divanhana, 1972; Gromovo đule, 1975) i roman Ponornica (1977), u kojima prevladavaju lirski ugođaji i psihološki doživljaj rata.
Premda sklon epskomu načinu kazivanja, stvorio je moderan izraz iznimne metaforičnosti i vitalizma.
Umro je 25. siječnja 1978. godine u Beogradu.
