Prije 170 godina umrla je jedna od najslavnijih spisateljica viktorijanskog doba
Na današnji dan rije 170 godina, 31. ožujka 1855. umrla je Charlotte Brontë je jedna od najglasovitijih spisateljica tzv. viktorijanskog razdoblja i jedna od rijetkih spisateljica iz 19. stoljeća koje su se proslavile još za života.
Uspjeh i ugled Brontëove doista su zapanjujući imamo li na umu činjenicu da je, u usporedbi s njenim hiper-produktivnim suvremenicima/cama poput Elizabeth Gaskell ili Charlesa Dickensa, njen književni opus relativno skroman (četiri romana, nešto poezije i kratkih priča), a njena slava najvećim djelom počivaju na jednom jedinom romanu – Jane Eyre.
Charlotte Brontë rođena je 21. travnja 1816. godine u seocetu Thornton kao treće dijete Patricka i Marie Brontë (r. Branwell). U osmoj godini, Charlotte sa sestrama Mariom, Elizabeth i Emily upisuje školu za svećeničke kćeri Cowan Bridge.
Zbog nepovoljnih higijenskih uvjeta u školi, Maria i Elizabeth obolijevaju od tuberkuloze i nedugo zatim umiru. Obrazovanje četvero preostale djece nastavlja se kod kuće. Patrickovi nazori o odgoju prilično su liberalni pa djeca uživaju punu fizičku i intelektualnu slobodu.
Olovni vojnici kao inspiracija
Događaj iz djetinjstva Brontëovih koji je odigrao osobito važnu ulogu u razvoju njihovih literarnih ambicija bila je kutija olovnih vojnika koju Charlottein brat Branwell dobiva na poklon.
Vojnici su, naime, postali nepresušno vrelo inspiracije za djecu koja ih pretvaraju u junake svojih priča i pjesama, kreirajući čitave svjetove za svoje 'mladiće': imaginarnu afričku koloniju Staklograd, te daleke zemlje Angriu (o kojoj pišu Charlotte i Branwell) i Gondal (djelo Emily i Anne).
Charlotte nastavlja formalno obrazovanje 1831. godine, ovoga puta u školi Roe Head. Nedugo po završetku školovanja, Charlotte dobiva mjesto učiteljice u Roe Headu.
Posao joj, međutim, ne pričinjava zadovoljstvo. Posao učiteljice za nju je "žalosno ropstvo" koje guši njene kreativne impulse ne ostavljajući joj dovoljno vremena za pisanje. Unutarnja rastrganost između umjetničkih poriva i praktičnih (financijskih) potreba u kombinaciji s čežnjom za domom i obitelji dovode do depresije.
Učiteljsko zvanje nije bilo za nju
Zaključivši da učiteljsko zvanje ipak nije za nju, Charlotte se napokon odvažuje okušati u profesionalnim literarnim vodama. Godine 1837. ona i Branwell šalju svoje pjesme na uvid vodećim pjesnicima onoga vremena: Williamu Wordsworthu (Branwell) i Robertu Southeyju (Charlotte).
Književne ambicije Charlotte Brontë dobivaju novi polet kada 1845. slučajno otkriva Emilyine pjesme. Oduševljena Charlotte nagovara sestru da ih objavi, a naposljetku Brontëove odlučuju prirediti zajedničku zbirku pjesama, na kojoj se potpisuju kao Currer (Charlotte), Ellis (Emily) i Acton (Anne) Bell.
Objavljena 1846. godine, zbirka Brontëovih prolazi uglavnom nezapaženo: prodana su svega dva primjerka, napisane samo tri kritike.
