Prije 155 godina rođen je jedan od najistaknutijih francuskih romanopisaca
Na današnji dan prije 155 godina, 22. studenog 1869. u Parizu je rođen slavni francuski književnik Andre Gide.
André Paul Guillaume Gide jedna od najkompleksnijih ličnosti u francuskoj književnosti prve polovice 20. stoljeća - esejist, kritičar, prevoditelj, dramaturg i jedan od najistaknutijih francuskih romanopisaca.
Gide se kretao u krugu raznolikih ideja, od kršćanstva i komunizma do hedonističkog individualizma, i svojim je djelom izvršio snažan utjecaj na europsku književnost između dva svjetska rata. Njegova lijeva orijentacija traje do puta u Sovjetski Savez 1936., odakle se vraća teško razočaran.
Godine 1947. dobiva Nobelovu nagradu za književnost.
Puritanski odgojen u protestantskoj obitelji, putovao je u Sjevernu Afriku, gdje se oslobodio puritanske moralne stege. Afričko iskustvo izrazio je u proznoj poemi Zemaljska hrana (ili Plodovi) (Les Nourritures terrestres, 1897) i u autobiografskom romanu Amoralist (L’Immoraliste, 1902).
Amoralist je prvi u nizu psiholoških romana, u kojem pisac izražava svoje moralne dileme, posebice dramatično iskustvo bračnog odnosa i isključivo platonske ljubavi prema ženi, koja je nadahnula mnoge njegove likove.
U pripovijesti Uska vrata (La Porte étroite, 1909), ublaženoj osudi mistične težnje, ponovno pribjegava introspekciji. Uoči rata objavio je roman Vatikanski podrumi (Les Caves du Vatican, 1914), koji predstavlja tzv. amoralističku fazu Gideova stvaranja. Prethodeći Camusu, tematizirao je bezrazložni čin, acte gratuit.
Roman Pastoralna simfonija (La Symphonie pastorale, 1919) razotkriva mehanizme samozavaravanja. Konflikt s Bogom i tradicionalnim ćudoređem te spolne nastranosti središnji su mu motivi.
Pobuna njegovih osjetila, u početku stidljiva, pretvorila se u apologiju istospolne ljubavi (Corydon, 1923). Najambicioznija je Gideova knjiga roman Krivotvoritelji novca (Les Faux-Monnayeurs, 1925) i prvo djelo koje on smatra romanom.
Pod utjecajem Dostojevskoga napustio je pripovijedanje sa stajališta jedne povlaštene svijesti, a složena, labava kompozicija i kombiniranje više optika pripovijedanja ostvaruju "polifonijski efekt".
Put u Kongo, gdje je vidio strahote kolonijalizma, odvojio ga je neko vrijeme od intimnih zaokupljenosti i usmjerio na socijalne probleme. Antikolonijalizam ga je doveo do antikapitalizma i naposljetku do komunizma (Put u Kongo – Voyage au Congo, 1927).
