Na današnji dan prije 125 godina, 25. kolovoza 1900. umro je njemački filozof Friedrich Nietzsche.
Preminuo je u gradu Weimaru, nekadašnjoj Njemačkoj Ateni u kulturnom smislu (u Weimaru su svojedobno djelovali Johann Wolfgang von Goethe, Friedrich Schiller, Johann Gottfried Herder, Franz Liszt i mnogi drugi značajni ljudi).
Nietzsche je u trenutku smrti imao 55 godina, a prethodno je tijekom dugog vremena imao teške zdravstvene probleme. Ti su se Nietzscheovi problemi očitovali i na njegovom mentalnom stanju, u smislu velike promjene psihe. Nietzscheova sestra Elisabeth Förster-Nietzsche angažirala se oko njegove ostavštine, čime je vjerojatno uzrokovala snažnu deformaciju slike o svom bratu u javnosti.
Naime, Elisabeth Förster-Nietzsche bila je antisemitski i nacionalistički orijentirana (sa suprugom se svojevremeno bila odselila u Paragvaj i pokušala ondje formirati zajednicu zvanu Nueva Germania, posvećenu Richardu Wagneru).
Ona je postala kasnije u životu član nacističke stranke u Njemačkoj. Kad je ona umrla 1935. godine, Adolf Hitler je bio prisutan na njenom sprovodu.
Friedrich Nietzsche rođen je Röcken kraj Lützena, 15. listopada 1844. godine u protestantskoj obitelji. Studirao klasičnu filologiju, a prve uzore i ideale nalazi u životu i filozofiji Grkâ prije pojave Sokrata.
Bavio se glazbom i neko vrijeme prijateljevao s Richardom Wagnerom. Godine 1869. pozvan je u Basel za profesora, a 1870. sudjelovao je u njemačko-francuskom ratu kao bolničar dobrovoljac.
Uz eminentna filozofska djela, pisana biranim njemačkim jezikom, pisao je pjesme.
Nietzsche je razvijao svoju, uglavnom aforističnu i nesustavno pisanu filozofiju, često u suprotnosti s prijašnjim postavkama (tumači obično uzimaju tri faze) i u samo njemu svojstvenim proturječjima.
Nalazeći u dionizijskome tamnu, ekstatičnu afirmaciju čitava života, tragičnu panteističku simpatiju sa zadovoljstvom i bolom, postao je strastvenim kritičarom tada vladajućega morala i vjerovanja.
I religija i moral osigurani su isto tako nemoralnim sredstvima te nisu drugo nego služenje lažnoj transcendentnoj ideji, pojmu, nečemu što izvan konkretnoga ovozemaljskog egzistiranja želi propisivati vječne zakone.
Nietzsche je pokušao strgnuti veo moralnih normi i "prevrjednovati sve vrijednosti" tako da konkretan ljudski život i čovjekova odgovornost prema samomu sebi postaju temeljnim vrijednostima.
Glavna djela: Rođenje tragedije iz duha glazbe (Die Geburt der Tragödie aus dem Geiste der Musik, 1872), Nesuvremena razmatranja (Unzeitgemäße Betrachtungen, 1876), Vesela znanost (Die fröhliche Wissenschaft, 1882), Tako je govorio Zaratustra (Also sprach Zarathustra, I–IV, 1883–91), S one strane dobra i zla (Jenseits von Gut und Böse, 1886), O genealogiji morala (Zur Genealogie der Moral, 1887), Ecce homo (1889). Filozofski najsustavnije, premda nedovršeno djelo objavila je pred kraj Nietzscheova života njegova sestra pod naslovom Volja za moći (Wille zur Macht).
