Poezija još uvijek ima svoje mjesto

''U vremenu koje je nesklono mišljenju, poezija još uvijek ima svoje mjesto'', kaže Nino Šarac, voditelj Knjižare Ivo Andrić u Mostaru.

Iako živimo u vremenima kad je književnost ostavljena po strani a konzumiraju se brze i površne informacije ili pak djela napisana za razne samopomoći, pravi zaljubljenici u pisanu riječ ne odustaju od poezije.

A bez poezije, složni su brojni autori, ne postoji ni dobra proza.

Šarac ističe kako se u Knjižari Ivo Andrić vrlo često traže klasici iz zemalja bivše Jugoslavije. Traže se Tin Ujević,  Aleksa Šantić, A. B. Šimić, Mak Dizdar, Vasko Popa, Pero Zubac, Petar Gudelj, Veselko Koroman, kao i klasici svjetske književnosti A. Zagajevski, W. Szymborska, J. Prévert, M.  Darwish, C. Bukowski, F. G. Lorca.

''Od suvremene pjesničke scene najtraženiji su hercegovački pjesnici Mile Stojić, Marko Tomaš, Almin Kaplan, Mili Đukić, Mehmed Begić, Berislav Jurič, Anita Pajević, Mirko Božić, Igor Borozan, Aadnan Žetica, a često se traže i Marko Pogačar, Monika Herceg, Darko Cvijetić, Ivica Prtenjača, Draško Sikimić'', kaže za Bljesak.info Šarac.

Iz Knjižare Mutevelić za Bljesak.info ističu kako je proza uvijek bila traženija od poezije.

''Proza je uvijek traženija, ali se kupuje i poezija i kupuju je mlađi ljudi. Kupuju mostarske autore, ali i klasike'', kažu i dodaju kako su traženi klasici poput Maka Dizdara i Alekse Šantića, te ističu da je tražena i knjiga Jeruzalemljanin Nedžada Maksumića, te knjige poezije Marka Tomaša. ''Uglavnom se traže knjige za lektiru ili ih traže pravi zaljubljenici'', kažu i dodaju kako čitatelji ne odustaju od poezije.

Iz Narodne knjižnice Hercegovačko-neretvanske županije kažu kako se knjige poezije uglavnom posuđuju za potrebe školskih lektira.

Iako su postojala vremena kad su pjesnici, osim što su bili čuđenje u svijetu, bili vrlo cijenjeni, danas ipak treba poticaja da se poezija vrati na mjesto koje joj pripada.

Tako je UNESCO 21. ožujka 1999. godine proglasio Svjetski dan poezije radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Namjera je odati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim pjesničkim nastojanjima.

Prema podatcima koje posjeduje Nacionalni odbor za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi, Svjetski dan poezije slavio se još od 1505. godine. Uglavnom se obilježavao u listopadu, najčešće 15. listopada, na rođendan velikoga rimskog pjesnika Vergilija. Sve do UNESCO-ova službenog proglašenja, praznik je naizmjenično slavljen u listopadu i studenome.