Navršilo se 70 godina od rođenja Darija Džamonje
Navršilo se 70 godina od rođenja Darija Džamonje, književnika, novinara i sarajevskog boema.
Dario Džamonja je rođen 18. siječnja 1955. u Sarajevu, gdje je započo školovanje, ali srednju školu nikada nije završio.
Njegovi roditelji su se razveli dok je bio još dijete, nakon čega mu majka otišla živjeti u Nizozemsku, a Dario je prerano počeo konzumirati alkohol.
Pored toga, doživio je još dvije velike obiteljske tragedije - samoubojstvo oca i samoubojstvo strica. Odrastao je s bakom i djedom u sarajevskoj ulici Jezero.
Imao je teško djetinjstvo i živio je jako siromašno. Odrastao u jednosobnom stanu s više članova obitelji. Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, Dario ostaje u Sarajevu do 1993. godine.
Do Amerike i nazad
Nakon ranjavanja, s obitelji odlazi u živjeti u Sjedinjene Države. Nikada nije osjećao da pripada Americi. U Americi ga je mučila nostalgija. U Sarajevo se vraća 1998. godine. Imao je dvije kćerke, Nevenu i Vesnu. Također, ima dvije sestre - Martu i Mirnu.
Džamonjine "Priče" autobiografsko je djelo u kojem opisuje svoje djetinjstvo, odrastanje, a potom i vrijeme u kojem je doživio srednje, zrele godine. U djelu opisuje svoj život, emocije, odrastanje, odlazak u Ameriku, život u Americi, a naposljetku i povratak rodnom Sarajevu.
Iznio je detalje svog djetinjstva i odrastanje u teškom siromaštvu. Njegova psihička stabilnost je poljuljana od samih početaka kada je doživio samoubojstvo oca i odlazak majke.
Kada je otišao u Ameriku, mnogi prijatelji su ga odgovarali od ideje da se vrati u Sarajevu. Iako je u Americi imao sigurnost, nikada nije prestao željeti vratiti se u Sarajevo, iako Sarajevo više nije bilo kao nekada.
Književno djelo
Priče iz života su ovjekovječile čitavu njegovu prošlost, sadašnjicu i budućnost. Njegovi književni počeci sežu još u osnovnu školu, kada svojom jednostavnošću izraza ne očarava nastavnicu jezika i dobija četiri plus. Kasnije je napisao da je baš za tu priču dobio 30.000 dinara.
Dario Džamonja kao prozni pisac je katkad istančano, metaforično, surovo i realno unosio u stvarne likove, među kojima je on bio i protagonista i antagonista - do srži iskren i nerijetko dvosmislen. Živio je od pisanja kolumni i vrlo kratkih novinskih komentara na teme svakodnevice.
Njegov autorski rad odavao je nebrušenu, autobiografsku crtu ličnosti u kojima su mnogi čitali retke koje je napisao i o tome naglas šutjeli. Teme u njegovim pričama bile su o: samoći, pijanstvima i mamurlucima, svom "psećem" prljavom stanu, tužnoj sudbini koja ga je uporno pratila, svome djedu i o naoko uobičajenim ljudskim životima.
"Priče iz moje ulice" bila je njegova prva debitantska knjižica od svega 50-ak stranica, koju je objavio 1979. godine. Zatim slijedi "Zdravstvena knjižica" 1985. godine, potom "Priručnik" 1988. godine, "These days" 1989. godine.
Za svog života, objavio je 10 knjiga u kojima je uočljiva kultnost njegovog sarajevskog izraza i svjedodžbe o vremenu koje je nagrizalo svaku poru istinske nesreće kojom je odisao.
Preminuo je u Sarajevu, 15. listopada 2001. godine.
