Osamdeset godina nakon što je prvi put predstavio mračne i napete prizore mostarskog života uoči Prvog svjetskog rata, roman "U mraku" Ilije Jakovljevića ponovno je u središtu pozornosti.
U Mostaru je jučer održan okrugli stol posvećen ovom jedinstvenom djelu mostarskog književnika, odvjetnika, publicista i humanista, koje organizatori smatraju jednim od najvažnijih literarnih svjedočanstava o Gradu na Neretvi.
Roman "U mraku" jedinstveno je djelo o Mostaru koje je Jakovljević napisao u razdoblju svoje zrelosti. U 25 poglavlja prikazuje Mostar uoči i tijekom Prvog svjetskog rata, kroz slojevite likove i turbulentno društveno ozračje.
Akademik prof. dr. sc. Šimun Musa istaknuo je kako unutarnju fabulu čini ljubavni trokut između Klare Anić, njezina supruga Lovre Anića te njezine kćeri Erne i mladog Marijana Zelića, vice maturanta mostarske gimnazije.
Roman se izdvaja u odnosu na druga književna djela toga vremena jer govori o urbanoj jezgri Mostara – o intelektualcima, radnicima i svakodnevici grada koji je početkom 20. stoljeća doživljavao snažan urbani i društveni razvoj. Musa je naglasio kako u djelu nalazimo prikaze zdravstvenih ustanova, duhanske stanice, velike gimnazije i drugih ključnih elemenata tadašnje urbane infrastrukture.
Osim političke, povijesno-društvene i psihološke dimenzije, roman se može promatrati i iz pedagoškog kuta. Antea Čilić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i članica HAZU BiH, istaknula je postojanje pedagoškog, moralnog i emocionalnog trijalizma kroz koji se promatra odrastanje, sazrijevanje i traganje za identitetom glavnog lika Marijana Zelića.
O životu i djelu Ilije Jakovljevića te Mostaru njegova vremena govorio je akademik prof. dr. sc. Mladen Bevanda, predsjednik Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH. Naglasio je kako je Mostar bio snažno kulturno, prosvjetno, gospodarsko i znanstveno središte koje je mladom Jakovljeviću pružilo široke poticaje za intelektualni razvoj.
Bevanda je podsjetio da je Jakovljević tijekom života prošao kroz razdoblja brojnih političkih režima, ali je ostao nesalomljivi humanist, kršćanskog svjetonazora i čovjek koji je mrzio svaku nepravdu.
Okrugli stol završio je porukom kako je očuvanje sjećanja na Jakovljevića i druge velikane hrvatske kulture trajna obaveza institucija poput HAZU BiH.
