Mirjana Kapetanović (djevojački Zurovac) rođena je 1959. u Konjicu gdje se i školovala. Dugi niz godina pjevala je u zboru Djevojke s Neretve, Ženskom gradskom zboru i ansamblu Rezonanca. Bila je članica u Amaterskog pozorišta Neretva Konjic.
Godinama je radila kao novinarka Radio Konjica i Radio FERN-a, kao dopisnica Večernjih novina (kasnije Jutarnjih novina), Dnevnog Avaza, časopisa za žene Azra, časopisa Arka. Deset godina je bila suradnica novinske kuće Color Press Group iz Novog Sada.
Objavljivala je kratke priče u književnim časopisima Lica (Sarajevo), Diwan (Tuzla), Književni pregled (Beograd), Avlija (Rožaje), te online.
U toku novinarskog djelovanja objavila je preko 500 članaka, intervjua, reportaža, preko 150 autorskih emisija, emitiranih na Radio Konjicu, te mnoštvo radijskih priloga u suradnji s drugim urednicima i emisijama na radio FERN-U, BHR1 i Radiju Konjic.
Napisala je više knjiga, a među njima naslove "Galeša", "Pričalo se po Hercegovini", "Moja Radava", "Oluja ljubavi", "Skupni portret slikara", "Priče ispod Prenja", "Iza ogledala", "Ljubavne u prvom licu jednine", "Uzdam se u svoju snagu", "Muškarci su pravi muškarci" te "Tamo gdje žubori Neretva".
Bavila se humanitarnim radom u okviru niza humanitarnih organizacija u Konjicu i regiji.
Prije nekoliko godina morala se suočiti s gubitkom vida, a činila je to na iznimno hrabar način, savjetujući ljudima da obrate pozornost na zdravlje prije negoli to bude kasno.
Godine 2015. na Svjetskom Kongresu žena u Milanu dodijeljena joj je nagrada za životno djelo Donne che ce l`hanno fatta (Žena koja je uspjela) kao jednoj od 40 žena u svijetu.
Dobitnica je niza literarnih nagrada u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.
Kolegama, prijateljma, poznanicima, svim ljudima koji su je susretali, Mirjana Kapetanović ostat će u sjećanju kao vedra, otjmena, uredna i sređena dama sa svečanim crvenim karminom.
Njezin životni moto bio je: Nikada se ne pitajte zašto nešto ne možete učiniti, nego razmišljajte o tome što možete, jer možete mnogo toga.
