Marija Paro, rođena Aljinović, istaknuta kazališna, filmska i televizijska glumica, čiji je umjetnički put obilježio više od četiri desetljeća rada na pozornici zagrebačkog Hrvatskoga narodnog kazališta (HNK), umrla je u četvrtak u Zagrebu, izvijestio je HNK.
Marija Paro pripadala je generaciji glumaca koja je vlastitim radom sudjelovala u oblikovanju novih kazališnih poetika, a istodobno je ostala trajno vezana uz ansambl i instituciju kao prostor umjetničke odgovornosti i kontinuiteta. Bila je supruga istaknutog kazališnog redatelja i intendanta Georgija Para, navode iz HNK-a.
Rođena je 13. ožujka 1936. u Baošićima u Boki kotorskoj. Glumačku akademiju završila je u Sarajevu, gdje je već 1954. započela profesionalnu karijeru u Narodnom pozorištu.
Ubrzo postaje i jedna od suosnivačica Malog pozorišta, kasnijeg Kamernog teatra 55, zajedno s Jurislavom Korenićem i prvim ansamblom koji je tražio nov, avangardan i suvremen kazališni izraz.
U Zagreb dolazi 1958. godine te postaje članica Drame HNK-a, kojem ostaje vjerna sve do umirovljenja 1995. godine. Bila je stalno i prepoznatljivo lice nacionalnog kazališta, ostvarivši iznimno širok repertoar – od klasika svjetske dramske književnosti do suvremenih tekstova, od velikih ansambl-predstava do komornih i eksperimentalnih projekata.
Njezin glumački temperament i izražen osjećaj za otkrivanje ključnih karakternih obilježja scenskih likova došli su do izražaja u ulogama Susanne u Beaumarchaisovoj "Figarovoj ženidbi", Amélie u Feydeauovoj komediji "Pobrini se za Ameliju" te Irine u Čehovljevim "Trima sestrama".
Tumačila je i niz Krležinih likova, među ostalim u "Gospodi Glembajevima" kao sestra Angelica, u "Ledi" kao Prva dama te u "Banketu u Blitvi" kao Karina Michelson. Ostvarila je i zapažene uloge u Shakespeareovim dramama "Kralj Lear" i "San ivanjske noći", kao i u djelima Ogrizovića, Šnajdera, Dostojevskog i brojnih drugih autora.
Surađivala je s redateljima koji su obilježili kazališnu povijest druge polovice 20. stoljeća, među kojima su Georgij Paro, Petar Šarčević, Joško Juvančić, Dino Radojević i Božidar Violić.
Glumila je i na filmu i televiziji, od Belanova filma "Pod sumnjom" i Škubonjine "Izgubljene olovke" do Zafranovićeve "Okupacije u 26 slika". Na Televiziji Zagreb sudjelovala je u nizu antologijskih drama i televizijskih adaptacija prema djelima Štivičića, Krleže i Beaumarchaisa, često u suradnji s redateljem Mariom Fanellijem. Njezin glas zabilježen je i u brojnim radiodramama Trećeg programa Radio Zagreba.
"Marija Paro pripadala je generaciji glumica koje su karijeru gradile na trajnoj, tihoj i predanoj prisutnosti u ansamblu, na pouzdanosti, preciznosti i dubokom razumijevanju scenske cjeline. Bila je glumica ansambla u najplemenitijem smislu te riječi, umjetnica koja je znala mjeru vlastite uloge, ali i njezinu važnost u ukupnoj strukturi predstave.
Odlaskom Marije Paro hrvatsko kazalište gubi važnu svjedokinju i sudionicu jednog iznimno plodnog razdoblja kazališne povijesti. Iza nje ostaje bogat opus uloga i trajni trag u kazališnoj umjetnosti ovoga prostora", istaknuli su iz HNK-a u Zagrebu, a prenosi Hina.