Književnici o poeziji: Poezija je ljekovita, ona nas uči suosjećanju i nježnosti

Svjetski dan poezije obilježava se danas, kada se odaje priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i međunarodnim poetskim pokretima. O bitnosti poezije, zašto je pišu i čita li se za Fenu su govorili oni koji je stvaraju.

''Otkad se Friedrich Hölderlin zapitao 'čemu pjesnici u oskudnom vremenu' ne prestaje čovjekovo propitkivanje o pjesnicima i poeziji, i ništa manje o onome što to znači 'oskudno vrijeme'. A valjda nema vremena koje nije oskudno i koje ne postavlja ovo ili ovome slična pitanja'', kazao je književnik Željko Ivanković.

Pozornost na poeziju

On navodi da prvi dan proljeća i Svjetski dan poezije svraćaju pozornost na poeziju te na svu njezinu beznačajnost i svu njezinu važnost.

''Nimalo drukčiju od važnosti i beznačajnosti jednog leptira ili pčele. I zato ću i danas, kao i mnogi od ovih dana podsjećati na poeziju palestinskog pjesnika Mahmouda Darwisha i ukrajinske pjesnikinje Line Kostenko. Mi koji iza sebe imamo krvavo iskustvo rata znamo zašto su važni Darwish i Kostenko, zašto je važna poezija…'', podvukao je Ivanković.

Pjesnikinja Tanja Stupar Trifunović kaže da je onom tko voli da čita poeziju ona i bitna, a onom koga ne zanima je apsurdna i sama pomisao da postoje ljudi koji čitaju poeziju.

''Kroz vrijeme se mjesto poezije i njen udio u životima ljudi mijenjao i stigli smo do danas kada se poezija čini pomalo arhaičnom ili se odbacuje ili romanizira u skladu s tom aurom prošlih vremena. Ipak ono što je suštinska moć poezije - da sažima beskonačnu kombinatoriku ljudskih iskustava i da je ona dobrim dijelom i poruka koju čovjek može slati čovjeku kroz vrijeme, tako da u nama i danas odzvanja eho stihova Epa o Gilgamešu ili Sapfine poezije i još uvijek možemo moćno rezonirati sa njima'', podvukla je Stupar Trifunović.

A poeziju, smatra ona, treba pisati ako u sebi osjećamo nužnost takvog načina izražavanja.

''Istina je i da se poezija čita i ne čita, da je konstantno čita jedan manji krug ljudi, da se često pjesme više čitaju po društvenim mrežama nego knjige pjesama, da neki autori budu zanimljivi publici i postane ih moderno čitati pa se na osnovu toga može steći utisak da je poezija postala popularna. To je čitavo polje varijacija na temu koliko i kako se čita poezija. Ono što bih voljela je da ljudi više istražuju kada čitaju jer kada idete kupovati odjeću nećete kupiti samo ono što se reklamira, nego ono što vam dobro stoji. Slično je i sa knjigama, ima ih obilje ali treba malo i tragati za onim što je za nas'', mišljenja je Stupar Trifunović.

Za pjesnikinju Bjanku Alajbegović poezija u današnjem vremenu je najbitnija i najnebitnija, zavisi iz kog ugla se razmatra.

''Uči nas suosjećanju i osjećajnosti općenito, a s duge strane je nepragmatična, ne može pomoći konkretno djeci u Gazi. Nema razloga za pisanje poezije, to je poziv, poezija se dogodi ili ne dogodi'', smatra Alajbegović.

Pjesnik Šaban Šarenkapić poigrao se pitanjima o poeziji kazavši da u svakom vremenu poezija jest bitna, samo je vrijeme nebitno.

Pročitajte još

Svjetski je dan poezije: Uživajte u ljubavnim stihovima

''Poeziju čitaju svi, ali neki to ne znaju. Zato, da se ne bi pisali epovi. Čita se, svakako. Ali ne bi se smjela čitati na javnim mjestima loša poezija. To je vrlo štetno i pogubno za međuljudske odnose'', kazao je Šarenkapić. 

Poezija se čita

Književnica iz Splita Boba Đuderija smatra da je poezija ljekovita. Poeziju, kaže ona, treba pisati ako osjećamo potrebu za tim.

''Ako ne, bolje je vesti goblene ili, što ja znam, planinariti. Ne smatram da je poezija (niti proza) ikakva misija'', kazala je Đuderija.

Ona podvlači da se poezija čita.

''Bila sam iznenađena kad sam, baš nedavno, otkrila da poeziju čitaju i neki ljudi koji ne čitaju skoro pa ništa. Poezija je važna, i ljudi u njoj pronalaze slobodu mekoće, sentimenta, nježnosti. Ako sami ne pišemo poeziju, čitajući tuđu možemo pobjeći u predjele ljepote'', podvukla je Boba Đuderija.

Svjetski dan poezije obilježava se svake godine 21. marta. Odluka o proglašenju ovoga datuma donesena je na  zasjedanju UNESCO-a u Parizu 1999. godine. Ovim se željelo ukazati, prije svega, na tradicionalne usmene obrasce te ukazati na značaj kulture čitanja i pisanja u svijetu i u prvi plan staviti jezičku raznolikost i jezike s manjim brojem govornika. Također, obnavljanje dijaloga poezije s drugim umjetničkim izrazima od posebnog je značaja.