Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svjetom, umrli bi od straha
Na današnji dan 13. ožujka 1975. godine u Beogradu je preminuo Ivo Andrić, veliki pisac 20. stoljeća i dobitnik Nobelove nagrade za književnost.
Rođen je 9. listopada 1892. godine u selu Dolac u blizini Travnika. Djetinjstvo je proveo u Bosni, koja je u to vrijeme pripadala Austrougarskom carstvu. Studije filozofije upisao je u Zagrebu, a studirao je i u Beču i Krakovu. Već na početku Prvog svjetskog rata bio je uhićen zbog anti-austrijskih tendencija, pa je za to vrijeme morao prekinuti studije, ali je 1923. godine doktorirao književnost na Seučilištu Grazu.
Svoju književnu karijeru započeo je kao pjesnik, a bio je jedan od suradnika časopisa 'Hrvatska mlada lirika' još 1914. godine. Krajem Prvog svjetskog rata objavio je svoje dvije zbirke stihova u prozi, 'Ex Ponto' i 'Nemiri'. Prvi roman 'Put Alije Đerzeleza' objavljen je 1920. godine, a svoja tri velika romana objavio je iste godine, 1945. godine, a u pitanju su 'Na Drini ćuprija', 'Travnička kronika' i 'Gospođica'. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine, a nagradu od milijun dolara je u potpunosti poklonio za razvoj bibliotekarstva.
Za svoja djela dobio je mnoga priznanja, osim Nobelove nagrade 1961., dobio je počasne doktorate na sveučilištima u Sarajevu, Beogradu i Krakovu, odlikovanja poput zapovjedničkog križa Obnovljene Poljske i Velikog časnika Legije časti.
Također, dobio je Zlatnu plaketu grada Kruševca 1971., te Zlatnu plaketu grada Mostara 1973. Mostarci su ovom književniku, također, odali počast smjestivši njegov kip u Park nobelovaca koji je otvoren prije nekoliko godina.
"Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svetlost. To znam iz iskustva. Svetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sećanja na Mostar.
Uvek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što se prozima sve u njemu, neka naročita svetlost, izuzetna po jacini i kakvoći.
Uvek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čoveka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za meru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i devojaka u pred večernjoj šetnji.
Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u časi mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u senovitoj, hladnoj vodi Radobolje.
Po njoj je Neretva najsvetlija naša reka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijnu veličini. Po toj svetlosti ja se najbolje sjećam Mostara", napisao je to Ivo Andrić o Mostaru.
Iako su prošle 42 godine od smrti ovog književnika, njegove mudrosti i danas se citiraju. Mi smo za vas izdvojili neke njegove najljepše citate i bezvremenske misli
- Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.
- Dođu, tako, vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati!
- Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svjetom, umrli bi od straha.
- Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.
- Gospodstvo je kao veliki vjetar, kreće se, kida i osipa.
- Čovjeka ćete najbolje upoznati, ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.
- Ljudi često cijelog vijeka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni.
- Što ne boli nije život. Što ne prolazi nije sreća.
- Poslije svake pobjede nastaju krize.
- Mladost je sretno doba u kojem čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.
- Dobro i korisno znaju govoriti ljudi koji umiju šutjeti.
- Što vrijedi govoriti mnogima, koji nisu sposobni za jednu pametnu ideju, ali su sposobni da uguše svaku zamisao koja nikne u glavama pametnijim od njihove.
- Zašto čovjek jednu ženu voli, i zašto upravo tu – to još nikad nije objašnjeno. Uostalom, prava ljubav je sama po sebi tako velika i jasna stvar da joj nikakva objašnjenja ne treba.
- Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji vrijedi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško ono bilo.
- Dok god ima mraka ima i svanuća.
