Jedan od najznačajnijih književnih velikana umro je na današnji dan

Na današnji dan prije 145 godina, 9. veljače 1881. umro je Fjodor Mihailovič Dostojevski, jedan je od najznačajnijih ruskih književnika, poznat po svojim dubokim psihološkim analizama i istraživanju ljudske prirode. Njegova djela, poput Zločina i kazne, Idiota i Braće Karamazovih, ostavila su trajan utjecaj na svjetsku književnost i filozofiju.

Rođen je u Moskvi 11. studenog 1821. kao drugo od sedmero djece Mihaila i Marije Dostojevski. Njegov otac, liječnik u bolnici za siromašne.

Nakon majčine smrti od tuberkuloze 1837. godine Fjodor i brat mu Mihail poslani su na Vojnu inženjersku akademiju u Sankt-Peterburg. Tijekom školovanja Dostojevski je pokazao veći interes za književnost nego za inženjerstvo, što je kasnije oblikovalo njegovu karijeru.

Zanimljivo je da je Dostojevski bio prilično nježne fizičke konstitucije i visine od oko 160 centimetara. Tijekom života bio je čak i izgnan u Sibir, no na kraju je ipak postao uvaženim članom ruskog društva.

Potkraj života družio se čak i s ruskim carem Aleksandrom II., koji je ubijen u vrlo krvavom atentatu samo mjesec dana nakon smrti Dostojevskog.

Nakon završetka akademije kratko je radio kao inženjer, ali se ubrzo posvetio pisanju. Njegov prvi roman Bijedni ljudi (1846.) dobio je pozitivne kritike i označio ga kao novog talenta na ruskoj književnoj sceni. Ubrzo nakon toga objavio je Dvojnika (1846.), djelo koje istražuje teme identiteta i mentalne nestabilnosti.

Uhićenje i osuda na smrt

Uhićen je 1849. godine i osuđen na smrt zbog sudjelovanja revolucionarnim aktivnostima. Kazna je na samom stratištu preinačena u četiri godine prisilnog rada u Sibiru. Tijekom boravka u Sibiru doživio je duboku duhovnu transformaciju, što je imalo značajan utjecaj na njegova kasnija djela.

Nakon kazne služio je kao običan vojnik u Semipalatinsku.

Dostojevski pisao je kasnije o tom događaju kao prekretnici u životu. Nekoliko minuta u kojima je vjerovao kako će umrijeti ostavilo je dubok trag na njegovu psihu i svjetonazor. Taj motiv ponavljat će se u njegovim kasnijim djelima, posebice u Idiotu, u kojem knez Miškin prepričava priču o čovjeku koji je preživio egzekuciju.

Nakon povratka 1859. godine Dostojevski se nastanio u Sankt-Peterburgu i vratio se pisanju. S bratom Mihailom pokrenuo je časopise Vremja i Epoha.

Ostavio nam je nezaboravna književna djela

U tom razdoblju nastaju neka od njegovih najpoznatijih djela: Zapisi iz mrtvog doma (1861.), Zločin i kazna (1866.), Idiot (1869.), Bjesovi (1872.), Braća Karamazovi (1880.)

Dostojevski je tijekom života patio od epilepsije i borio se s ovisnošću o kockanju, što ga je često dovodilo do financijskih teškoća. Nekoliko puta je skoro bankrotirao, a iz problema su ga izvlačili žena i obitelj.

Njegov prvi brak s Marijom Dmitrijevnom Isajevom bio je buran i završio je njezinom smrću. Kasnije se oženio Annom Grigorjevnom Snitkinom, koja mu je bila velika podrška i pomogla mu u prevladavanju mnogih osobnih i profesionalnih izazova.

Sprovodu Dostojevskog svjedočilo je navodno čak nekoliko desetaka tisuća ljudi. Pokopan je na groblju Tikvin u Sankt-Peterburgu. Na istom su groblju pokopane i druge poznate ruske osobe: Petar Iljič Čajkovski, Nikolaj Rimski-Korsakov, Modest Musorgski, Ivan Krilov, Mihail Glinka itd.

Inače, to je važno groblje smješteno u sklopu Samostana svetog Aleksandra Nevskog, odmah do rijeke Neve koja protječe kroz Sankt-Peterburg.