Edgar Allan Poe – čovjek koji se nije smijao
Edgar Allan Poe jedno je od stožernih imena svjetske književnosti. Rođen je na današnji dan prije 215 godina, 19. siječnja 1809. u Bostonu.
Pošto su mu roditelji preminuli u roku od dvije godine nakon njegova rođenja (otac 1810., majka 1811.), Poea je posvojio trgovac duhanom John Allan iz Richmonda, koji ga je nakon nekoliko godina poslao u Englesku gdje je Poe od 1815. do 1820. pohađao Manor School u Swindon Newingtonu.
Nikad legalno posvojen, prezime Allan uzeo je kao srednje ime.
Poe je bez sumnje bio sjajan pisac. Osnivač je književnog žanra detektivska fikcija. Osim toga osmislio je gotičke priče (gothic tales), science fiction i za to dobio priznanje, ali tek posmrtno.
Dvije njegove priče ukazuju i da je rodonačelnik onog što danas poznajemo kao body-horror. Poe je stvorio svoj svijet koji se temeljio na ljudskim strahovima, užasima o kojima možda ne bismo pričali svima.
Pjesma "Gavran" je preko noći Poea učinio slavnim piscem. Sigurno je pjesma o gavranu najpoznatija i najcitiranija, no ona je slavnom pjesniku 'donijela' i nogometni klub. Ekipa Baltimore Ravens u čast Poea svoj je klub nazvala po – pjesmi "The Raven" ("Gavran").
Poeova najslavnija pjesma "Gavran" ujedno je i jedna od najpopularnijih pjesama na svijetu. Pjesmu je Poe prodao 1845. magazinu The American Review - za devet dolara!!!
Iako ga većina percipira kao mračnog, Poe nije pisao samo horor priče već i satire, humorističke priče i šale. Ipak, E. A. Poe se za života nikad nije smijao, ako je suditi prema pričama suvremenika sačuvanim u dokumentima iz njegova vremena, a o čemu se može čitati u biografiji koju je napisao Peter Ackroyd ("Čovjek koji se nije smijao").
Za njegova život situacija u američkom izdavaštu bila dosta loša, ali Poe je jedan od prvih poznatih književnika koji je pokušao i nastojao živjeti samo od pisanja. U to vrijeme izdavači bi često tiskali piratske kopije Engleza radije nego li platili nova djela Amerikanaca.
Edgar Allana Poea je volio svemir i kozmologiju i smtrao to svojim hobbyjem pa je u eseju iz 1848. nazvanom "Eureka: A Prose Poem" objavio teoriju koja je zapravo teorija velikog praska, Big Bang teoriju i to 80 godina prije nego su znanstvenici krenuli tim smjerom. Smatrao je i sam Poe kako mu je taj esej – remek djelo.
Mnogo se puta selio. Živio je u Richmondu, Philadelphiji, Baltimoreu i Bostonu, Škotskoj i Engleskoj. Posljednje je godine života živio u kućerku u Bronxu, u New Yorku.
Portret koji zapravo svi znamo, onaj izmučenog čovjeka s obješenim očima u crnoj odjeći nije prava slika Edgara Allana Poea. Bio je zgodan muškarac, odličan sportaš koji je držao i rekord u plivanju uzvodno na rijeci James u Virginiji (šest milja).
Bio je ljubimac žena. Još jedna stvar – većinu života nije imao brkove. Na to što ga prikazuju kao izmučenog muškarca, danas se malo može utjecati jer dosta se književnika uporno prikazuju s jednom ili dvije fotografije.
Njegova je smrt i danas predmet istraživanja. Nađen je 3. listopada 1849. kako luta po ulicama Baltimorea u užasnom stanju a da nitko ne zna kako i zašto. Umro je četiri dana kasnije u ubožnici.
Sva su medicinska izvješća, papiri i dokumentacija nestali, uključujući i smrtovnicu i do danas nisu nađeni. Teorija je mnogo – kolera, infarkt, epilepsija, ubojstvo, samoubojstvo.
Da posthumna slava traje mnogo dulje nego bi to pokojnik mogao predvidjeti govori i činjenica kako je Poe jedini književnik koji je imao tajanstvenog posjetitelja na grobu.
Dolina nemira
Dolina mala to bješe prije
U kojoj ljudi bilo nije;
Pođoše u rat jednog trena
Slijedeći zvijezde blagih zjena
Što s plavih kula noću skreću
Stražarski pogled svoj ka cvijeću,
Dok cijelog dana među njima
Sunce u lijenim leži snima.
Posjetilac će priznati sada
Da tužnom doli nemir vlada.
Sve osim zraka što, sve teži,
Nad magičnom samoćom leži.
Stabla bez vjetra, da im gib prida,
Drhte ko more koje se kida
Oko maglovitih Hebrida!
Ah, nema nigdje vjetru znaka,
Da hrpu šuštavih oblaka
Nebom od zore gna do mraka,
Nad ljubicama koje mazne
Liče na ljudske oči razne –
Nad ljiljanima koji kriju
Bezimen grob gdje suze liju!
Njišu se: – cure kapi vječne
Iz mirisne im čaške mliječne.
Plaču: – niz stabljike im puze,
Poput dragulja trajne suze.
Svake godine na Poeov rođendan tajanstveni posjetiltelj pojavi se na njegovom grobu u Baltimoreu i ostavi konjak i ruže.
Tradicija je počela 1949. godine kad je osoba sitne građe odjevena u crno prvi put došla na grob velikog pjesnika i ostavila na pola punu bocu konjaka i tri crvene ruže.
Godine 1993. izvorni "nazdravljivač" ostavio je tad dosta zagonetnu poruku u kojoj se kaže "običaj će biti nastavljen".
U jednoj kasnijoj poruci kaže se da je prvi "nazdravljivač" umro 1998. godine i da je tradiciju prepustio svojim sinovima.
