Bio je čuvar svoga vremena i hercegovačkog naslijeđa

Bosanskohercegovački književnik Hamza Humo rođen je 1895. godine u Mostaru. U rodnom gradu je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju. Nakon Sarajevskog atentata 1914. godine, uhićen je i interniran u Mađarsku, a 1915. je mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja rata je služio kao pisar i tumač u bolnici u Beču. Nakon rata vratio se u Mostar i maturirao, a potom otišao na studij povijesti umjetnosti u Zagreb, potom u Beč i konačno u Beograd.

U Zagrebu se družio s mladim pjesnicima Antunom Brankom Šimićem, Ulderikom Donadinijem i Nikom Milićevićem. Prvu zbirku pjesama Nutarnji život objavio je 1919. godine. Pet godina kasnije i zbirku Grad rima i ritmova.

U proznim je djelima, s naglašenim lirizmom, opisivao je raslojavanje bošnjačkog svijeta u hercegovačkom okolišu, utkivajući folklorne i slavenske mitove.

Pisao je pjesme, pjesme u prozi, pripovijetke, romane, dramske tekstove, članke, prikaze i reportaže i objavljivao ih u časopisima i listovima.

U vremenu između dva svjetska rata pisao je najplodnije i najintenzivnije. Tada je objavio više pjesničkih knjiga i svoje najznačajnije djelo, lirski roman Grozdanin kikot (1927.). Grozdani Kikot doživio je više izdanja i preveden je na mnoge jezike.

Od 1923. godine uređuje list Zabavnik, a od 1923. do 1931. urednik je časopisa Gajret, a potom sve do rata novinar je Politike. Drugi svjetski rat provodi u Cimu pokraj Mostara.

Od 1945. godine uređuje bošnjački list Novo doba, a potom je urednik Radio Sarajeva i ravnatelj Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine.

Po motivima njegova romana Adem Čabrić snimljena je televizijska serija Kože.

Hamza Humo umro je u Sarajevu 19. siječnja 1970. godine.