Na današnji dan prije 120 godina, 6. ožujka 1906. u Mostaru je rođen Alija Nametak, bosanskohercegovački pripovjedač, dramatičar, folklorist, bošnjački i hrvatski književnik. Jedan je od najsnažnijih predstavnika bosanskohercegovačke muslimanske književnosti polovicom 20. stoljeća.
Odrastao je u tradicionalnoj muslimanskoj obitelji toga doba. Njegov otac Hasan ef., stručnjak za šerijatsko pravo, radio je kao imam Jahja-esfel džamije u Mostaru i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu, te kadija u Jajcu, Sofiji, Damasku i Kairu.
Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnome Mostaru. U Zagrebu je 1929. godine završio Filozofski fakultet. Prvim novelističkim tekstovima javio se u zagrebačkim književnim časopisima za vrijeme studija (Književnik, Omladina, Savremenik, Vijenac, Hrvatsko kolo).
U Sarajevu je od 1929. do 1945. godine uređivao Novi Behar, a od 1933. do 1945. godine uređivao je i kalendar Narodnu uzdanicu. Uspostavom NDH bio je imenovan na mjesto ravnatelja Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu.
Za vrijeme NDH surađivao je i objavljivao u Hrvatskome narodu, Hrvatskoj svijesti, Novom listu i Hrvatskoj pozornici a u Sarajevu su se izvodila i njegova djela Omer za naćvama i Zabavni odbor. Nakon sloma NDH osuđen je na petnaest godina zatvora, od čega je odležao devet te je pušten 1954. godine.
Zbog njegove apolitičnosti nove komunističke vlasti nisu ga mogle suditi kao dužnosnika ustaškoga režima pa su ga sudili kao "reakcionara", "hrvatskog nacionalnog književnika" a i poradi njegove religioznosti te hrvatskoga rodoljublja.
Poslije odslužene robije radio je kao knjižničar u knjižnici Muzičke akademije. Pokušao se i književno reaktivirati ali mu je isprva bilo onemogućeno. Od izlaska iz zatvora do smrti bio je član Društva hrvatskih književnika.
Umro je u Sarajevu 8. studenog 1987. godine.
Intenzivno se bavio sakupljanjem i objavljivanjem usmene književnosti i etnografske građe. Izopćen iz bosanskohercegovačkog književnog života, zbog aktivnog sudjelovanja u kulturnom i književnom životu za vrijeme NDH-a, ponovo je počeo objavljivati tek nakon dugogodišnje šutnje.
Godine 1966. uz pomoć Dubravka Jelčića uspijeva objaviti, u zagrebačkoj nakladničkoj kući Znanje, svoje pripovijetke Trava zaboravka, a poslije objavljuje Tuturuza i šeh Meco (Zagreb 1978.).
Značajan pripovjedač, koji izvornim darom i sjajnim osjećanjem jezika u svojim najboljim novelama nadrasta ograničenja tradicionalističkih književnih i životnih nazora. Punu i pravu recepciju Nametkove proze trajno je omela njegova politička ekskomuniciranost i građanska marginaliziranost.
U knjizi Sarajevski nekrologij, objavljenoj posmrtno (Zürich, 1994.), Nametak se pokazuje kao novovjekovni Bašeskija - kroničar koji britkim jezikom i kroz briljantne novelističke krokije, i toplo i ironično u isti mah, svjedoči o životu tradicionalne sarajevske muslimanske sredine kao cijeloga jednog paralelnog, zatajenog mikrokozmosa u vremenu epohalnih društvenih i političkih promjena (1961. – 1985.).
Djela: Dobri Bošnjani (Zagreb, 1937), Ramazanske priče (Sarajevo, 1941), Za obraz (Zagreb, 1942), Mladić u prirodi (Sarajevo, 1943), Dan i sunce (Zagreb, 1944), Abdullahpaša u kasabi (Sarajevo, 1945), Trava zaboravka (Zagreb, 1966), Tuturuza i šeh Meco (Zagreb, 1978), Sarajevski nekrologij (Zürich, 1994).
