Tko je bio Enver Čolaković?
Enver Čolaković, pjesnik, dramaturg, esejist i pisac proznih djela, umro je na današnji dan, 18. kolovoza 1976. u Zagrebu.
Rođen je u Budimpešti 27. svibnja 1913. u obitelji Vejsilbega i Ilone Čolaković rođ. Mednyanszki.
U rodnom gradu je završio realnu gimnaziju i upisao se na Visoku tehničku školu. Školovao se zatim u Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu 1959. godine diplomirao je povijest.
Budući da se rodio u Mađarskoj do 1939. godine je pisao na mađarskom i njemačkom, a od 1939. godine samo na hrvatskom jeziku.
Od 1939. do 1944. godine živio je u Sarajevu. Godine 1944. imenovan je atašeom za kulturu pri hrvatskom poslanstvu u Mađarskoj.
Poslije sloma NDH u Sarajevu je od novih vlasti uhićen 1945. godine i proveden u Zagreb nakon čega je pušten, kasnije nekoliko puta biva ponovno uhićivan te puštan.
Od 1945. godine nastavio je živjeti u Zagrebu ali nije mogao objavljivati te se samo bavi prevođenjem i radio je kao korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske (do 1946. godine) te kao redaktor u Leksikografskom zavodu (od 1952. do 1954. godine).
Sinoć
Sinoć smo bili na vrelu ushita.
U dlanove vruće radost zahvatili
i pijano pili.
Lutali smo sinoć po tratini sreće
na kojoj cvjetovi ljubavi su cvali,
pjani smo ih brali.
Sinoć smo u mraku šaptali o čedu,
o imenu, kosi, kolicima, čelu.
Da, sinoć smo bili na ushita vrelu.
Priredio je panorame mađarskog i austrijskog pjesništva i suvremene mađarske kritike u periodici, prevodio libreta.
Komedija Moja žena krpi čarape izvođena mu je u sarajevskome (1943) i banjalučkom (1944) kazalištu. U romanu Legenda o Ali-paši (1944., nagrada Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman 1943) mješavinom fantazije i folklora problematizira kulturno-povijesnu samobitnost bošnjačkog duha.
Posmrtno mu je u časopisu Život (1977) objavljena poema Stvaranje svijeta. Njegovu rukopisnu ostavštinu (pet romana, više pripovijesti, pjesama, dnevnički zapisi, prepjevi austrijskih pjesnika) objavljuje sin Zlatan (Izabrane pjesme, 1990; roman Mali svijet, 1991; ciklus pripovijedaka Lokljani: iz Bosne o Bosni, 1991; pjesme Bosni, 1998; roman u stihu Jedinac, 2005).
Godine 1947. osnovao je obitelj s pijanisticom Stellom Čolaković, rođ. Podvinec.
Bio je anonimni prevoditelj više djela Ervina Šinka s mađarskoga jezika.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i PEN-kluba te Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
Majko
Majko, sjeti se mene,
svog sretnog i nesretnog sina
i molitvu jednu tihu Gospodu uputi u zoru
da vrati zemlji našoj mir prave jesenje zore
i svijest o vrijednosti svake rumene kapljice krvi.
Sad, Majko, shvaćaš i znaš
zašto sam u sunčani dan
pun vedrine, veselja
ja u viru svojih želja
utono samotan
u divan
al teško ostvarivi
san…
