Organska proizvodnja u BiH

U okviru projekta: ‘'Poljoprivreda i ruralni razvoj u službi održivog razvoja’’, a u svrhu podizanja svijesti o organskoj proizvodnji, upoznavanja javnosti i zaintersiranih poljoprivrednika o organskoj proizvodnji, certificiranju i drugim srodnim temama, Green Council donosi seriju intervjua sa predstavnicima relavntnih institucija, organizacija i udruženja.

Prvi razgovor obavljen je sa Mersidom Musabegović, direktoricom certifikacijskog tijela u BIH, Organska kontrola. 

Projekt financira Heinrich Boell Stiftung u Bosni i Hercegovini.

Nadamo se da će ovaj tekst doprinjeti podizanju svijesti građana BiH baš na dan planete Zemlje, 22. travnja, o važnosti brige o planeti Zemlji, koji se ogleda kroz sve naše aktivnosti.

Organska proizvodnja upravo predstavlja najčistiji i najoptimalniji način poljoprivrednih aktivnosti koje ne nanose štetu i imaju pozitivan uticaj na našu planetu a organska hrana osigurava zdravlje građana.

Green Council svim zainteresiranim medijima ustupa navedeni intervju na korištenje i objavljivanje. 

Intervju: Mersida Musabegović, direktorica certifikacijskog tijela u BIH, Organska kontrola.

Šta je organska proizvodnja po vama, objasniti na način da razumije običan čovjek?

Danas je već općepoznato da organska poljoprivreda podrazumijeva izostanak primjene vještačkih đubriva, pesticida i genetski modificiranih organizama. Međutim, važno je naglasiti da su organska proizvodnja, certifikacija i označavanje organskih proizvoda jasno regulirani standardima i zakonskim propisima te se status ''organsko'' ne može proizvoljno dodjeljivati.

Proizvođač ne može deklarirati svoju proizvodnju kao organsku samo na osnovu toga što ne koristi sredstva zabranjena u organskoj proizvodnji. Organski status mora biti potvrđen od neovisne treće strane. Da bi se neki proizvod moga označiti kao organski mora biti certificiran od strane certifikacijskog tijela koje je akreditirano po ISO vodiču 65 (EN 45011).

Osim toga što isključuje upotrebu vještačkih sredstava, organska poljoprivreda se oslanja na određeni broj praksi i principa koje imaju za cilj smanjenje negativnog utjecaja na životnu sredinu uz što prirodnije funkcioniranje poljoprivrednog sustava.

Teži se uspostavljanju održivog sustava kroz odgovorno korištenje prirodnih resursa, poticanje biološke raznovrsnosti te održavanje i poboljšanje zdravlja zemljišta, vode, biljaka i životinja. 

Trenutna situacija u organskoj poljoprivredi u institucijama, kroz legislative i standarde?

Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja koje nemaju zakon o organskoj proizvodnji. Što se tiče entitetskog nivoa, u RS je ova proizvodnja regulirsana Zakonom o organskoj proizvodnji, (Sl. glasnik 12/13), koji je stupio na snagu u siječnju 2013 i zamijenio dotad važeći Zakon o organskoj proizvodnji hrane (Sl. glasnik br. 75/04) i Pravilnikom o uvjetima za izdavanje certifikata za organske proizvode (Sl. glasnik RS br. 113/08). U Federaciji BiH ovaj zakon je već niz godina samo u nacrtu. 

Kako bi se uredila proizvodnja i tržište organskih proizvoda neophodna je uspostava zakonskih propisa iz ove oblasti. Zakonski propisi su temelj za održiv razvoj organske proizvodnje i uspješno funkcioniranje unutar tržište. Primjena standarda u organskoj proizvodnji garantira poštenu konkurenciju, certifikaciju bi vršila akreditirana certifikacijska tijela, a interes proizvođača i potrošača bi bio zaštićen. 

Svijetlu tačku u sektoru organske proizvodnje predstavljaju prirodni potencijali, bio- raznolikost, inicijative poljoprivrednih proizvođača koji se educiraju i organiziraju u cilju dostizanja zahtjevnih standarda organskih proizvođača bez institucionalne, pravne i financijske podrške u državi. Takođe svijetlu tačku predstavlja postojanje bh međunarodno priznatog i akreditiranog cetrifikacijskog tijela sa čijim certifikatom se može direktno izvoziti u EU i Švicarsku.

Kakve su prilike za razvoj organske proizvodnje u BiH, koji su to izazovi?

Pored prirodnih resursa pogodnih za razvoj organske poljoprivrede, činjenica je da ekonomska održivost organske proizvodnje ovisi od razvoja tržišta organskih proizvoda. Tržište organskih proizvoda u BiH je slabo razvijeno, najprije zbog nedovoljno razvijene svijesti o prednostima organskog sustava proizvodnje, ali ne treba zanemariti ni slabu kupovnu moć većine potrošača.

Značajna prepreka je svakako već spomenuti zakonski okvir, odnosno njegovo nepostojanje. S druge strane razvoj tržišta bi trebalo usmjeriti na proizvode s većim tržišnim potencijalom kao što su voće, povrće, mliječni proizvodi, zatim proizvode s dodatnom vrijednošću i ''tradicionalne proizvode''.

Tradicionalni proizvodi predstavljaju važan potencijal za tržiste organskih proizvoda budući da se njihova proizvodnja može lakše prilagoditi standardima organske proizvodonje. 

Koji su trenutni zahtjevni standardi u organskoj proizvodnji?

Danas postoji veliki broj privatnih i nacionalnih organskih standarda razvijenih u različitim zemljama i ne postoji jedan direktno primjenjiv na globalnom nivou. Velike zemlje i najznačajniji uvoznici organskih proizvoda su zakonski regulirale tržište organskih proizvoda tako da proizvodi koji se namjeravaju izvoziti moraju biti certificirani u skladu s regulativom važećom na ciljanom tržištu. Prema tome, važno je da proizvođač poznaje propise države u koju planira izvoz. 

Za bh. proizvođače je, svakako, najinteresantnije tržište EU koje je regulirano regulativama (EC) br. 834/2007 i (EC) br. 889/2008. Zatim, tržište SAD-a regulirano  Nacionalnim organskim programom – NOP, te Švicarsko tržište regulirano švicarskim propisima o organskoj proizvodnji (910.18 i 910.181). Postoji i niz privatnih organskih standarda, a neki od najpoznatiji su švicarski Bio Suisse, njemački Naturland, Soil Assossiation u Velikoj Britaniji itd.

Karakteristika svih standarda je da su jasni, transparentni, provodljivi i zahtjevni ali u konačnici proizvođačima donose garancije za njihove proizvode koji dobijaju dodanu vrijednost na tržištu te posebno zadovoljstvo proizvodnje zdrave hrane. 

Koliko vremena treba za konverziju  za određeni proizvod u procesu certificiranja?

Period konverzije ili prelazni period je vrijeme od početka upravljanja imanjem na organski način do trenutka kada se proizvod može označiti i plasirati na tržište kao organski. Treba naglasiti da se usjevi iz konverzije ne mogu prodavati kao organski. 

Za jednogodišnje usjeve, period konverzije traje dvije, a za višegodišnje tri godine. U ovisnosti od konkretnih uvjeta, ovaj period može biti skraćen ili produžen. Tako u slučaju kada proizvođač može dokazati da su na njegovom imanju primjenjivane organske prakse u posljednje tri godine trajanje konverzije može biti skraćeno.

S druge strane, kada je riječ o zemljištu koje je dugo bilo izloženo utjecaju sredstava koja nisu dozvoljena u organskoj proizvodnji, certifikacijsko tijelo može produžiti trajanje konverzije. Za certifikaciju samoniklog ljekobilja i šumskih plodova nije potreban period konverzije. 

Šta podrazumijeva  proces certificiranja od strane akreditiranog certifikacijskog tijela?

Certifikacijom se potvrđuje da proizvodnja zadovoljava određene standarde. Postupak certifikacije mogu vršiti samo akreditirana certifikacijska tijela koja vrše ocjenu radi uvrđivanja nadležnosti certifikacijskog tijela. U postupku akreditacije, akreditacijsko tijelo provjerava određenu instituciju i potvrđuje da je stručno i tehnički osposobljena za rad u skladu s međunarodno prihvaćenim pravilima. 

Proces certifikacije započinje time što proizvođač podnosi aplikaciju ili prijavu za certifikaciju certifikacijskom tijelu. Nakon obrade prijave, sljedeći korak je izlazak na teren i utvrđivanje usuglašenosti proizvodnje sa standardom, odnosno zakonskim propisima tamo gdje postoje.

Rezultat audita je sačinjavanje izvještaja na osnovu kojeg certifikacijsko tijelo vrši evaluaciju i donosi certifikacijsku odluku. Odluka o certifikaciji se donosi najduže 28 dana od dana audita. 

Prednosti certifikata po proizvodjača?

Osim što je garancija primjene i poštivanja standarda za organsku proizvodnju, certifikat omogućava proizvođaču prepoznatljivost i bolji plasman proizvoda kako na domaćem, tako i na međunarodonom tržištu. 

Kupcu je certifikat potvrda da je proizvod tog proizvođača proizveden u skladu s propisanim strogim zahtjevima standarda. Certifikat odvaja pravog organskog proizvođača od nelojane konkurencije i samozvanih organskih proizvođača.

Sve navedeno vrijedi uz uvjet da je riječ o validnom certifikatu, tj. izdatom od akreditiranog certifikacijskog tijela. Certifikacija i označavanje organskih proizvoda na uređenim tržištima kakvo je npr. tržište EU nisu upitni i jasno su zakonski regulirani.

Međutim, domaće tržište je neuređeno, a kupci, često i sami proizvođači su zbunjeni i nedovoljno informirani. Takvo stanje dodatno pogoršava neupućenost medija i u nekim slučajevima, nažalost, i akademske zajednice koji svojim djelovanjem doprinose širenju polovičnih ili netočnih informacija. 

Dakle pojednostavljeno, najprije proizvođač mora provjetiti i odabrati priznato i odobreno certifikacijsko tijelo, a zatim kupac mora znati prepoznati i protumačiti valjanost certifikata. Validan certifikat mora sadržavati informacije o certifikciranoj proizvodnji, da li je proizvodnja certificirana ili u konverziji te u skladu s kojim standardom ili regulativom je certificirana.

Certifikat mora saržavati i informacije o certifikacijskom tijelu koje je izdalo certifikat kao i podatke o akreditaciji. 

Prednosti po državu – iz kuta zaštite okoliša i klimatskih promjena ?

Poljoprivredna proizvodnja se, svakako, mora razvijati na takav način da život bude moguć i u budućnosti. Organska proizvodnja predstavlja poljoprivrednu praksu koja je, prije svega, prihvatljiva za životnu sredinu. Naglašena je važnost poštivanja prirodne ravnoteže kroz vezu poljoprivrede i okoliša.

Organska poljoprivreda predstavlja svojevrsni odgovor na negativne posljedice prokomjerne i nekontrolisane upotrebe kemikalija u poljoprivredi i genetski modificiranih organizama na okolinu i zdravlje ljudi. 

Smatra se da prakticiranje organske poljoprivrede može pružiti ublažavanje klimatskih promjena kroz sekvestraciju ugljika u zemljištu. Također, organska poljoprivreda igra važnu ulogu u borbi protiv degradacije ekosustava, očuvanju biološke raznolikosti, doprinosu održivom razvoju i brizi o dobrobiti životinja i biljaka.

Dakle, kroz primjenu praksi organske poljoprivrede smanjuje se negativan utjecaj na životnu sredinu, a time utječe i na globalne klimatske promjene koje postaju sve veći problem.