Krafna slavi svoj dan

Iako je ova poslastica od prženog tijesta ispunjena voćnom, čokoladnom ili vanila kremom, nastala u Austriji u 16. stoljeću, varijacije recepta ubrzo su se proširile.

Iako europskog porijekla, čuvena krafna postala je "doughnut" i jedan je od najvećih simbola Amerike, dok se u Europi one nazivaju "berliners".

Nacionalni dan krafni ustanovio je 1938. godine misionarski pokret Vojska spasa iz Chicaga, u čast žena koje su služile krafne vojnicima u Prvom svjetskom ratu.

Prva automatizirana mašina za krafne također je nastala u SAD, još 1920. godine, koju je napravio Adolph Levitt. U Americi se godišnje proizvede čak bilijun krafni, piše N1.

Ipak, najveći svjetski konzument krafni je Kanada i u toj zemlji se krafne smatraju neslužbenom nacionalnom hranom. Drugi najveći konzument krafni po glavi stanovnika je Japan, a zatim SAD.

Razlika između američkih i europskih krafni je to što se u sredini američke krafne na sredini nalazi rupa. Ideja za rupu, kako legenda sa polovine 19. stoljeća kaže, potiče od američkog mornara Hansona Gregoryja, kome je smetalo to što su ivice krafne fino hrskave, dok je sredina previše masna. Sa rupom u sredini tijesto je podjednako prženo i hrskavo sa svih strana.

Kod nas su se krafne odomaćile u vrijeme Austro-ugarske, a najčešče su se pravile tradicionalno sa džemom od kajsija ili šljiva, posute šećerom u prahu. Danas se prave sa raznim dodacima, a jedan od omiljenih je čokolada.

Svjetski rekorder u jedenju krafni je uspjeo da pojede 49 glaziranih krafni za samo jedan minut.

Ipak, bilo na pauzi na poslu, odmoru u školi, predahu u sred gradske vreve, opuštanju kod kuće ili druženju sa prijateljima - krafne su pravi slatki predah i prepuštanje uživanju, posebno na dan kada se obilježava ova, mnogima omiljena, poslastica.