UNESCO bi čuvao, ali nema šta
Slučajni ili namjerni prolaznici kažu da kad god da dođete u Mostar ili Višegrad, jedno je u njima uvijek isto, to su mostovi, ponosni, sjajni i silni. Najljepši mostovi prepuni tuge i radosti. Oni povezuju ljude, odolijevaju zubu vremena, opstaju kao svjedoci kulturnih i povijesnih prilika određenog vremena.
Ipak, malo je onih koji znaju da su upravo most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i područje Starog mosta starog grada Mostara jedina dobra iz BiH upisana na UNESCO-ovoj Listi svjetske baštine (WHL).
Sam oblik mosta u Mostaru ima svoju priču, kaže se da on predstavlja život, dok će višegradski most zauvijek ostati poznat u svijetu, prvenstveno zahvaljujući našem jedinom nobelovcu Ivi Andriću, čije je nastajanje opisao i zauvijek ovjekovječio u knjizi "Na Drini ćuprija". Roman je kroz povijest mosta prikazao i povijest cjelokupnog područja i mnoge značajne događaje u vezi s ovom građevinom.
Od 1972. godine, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, do danas na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine upisano je ukupno 936 dobara - 725 kulturnih, 183 prirodnih i 28 mješovitih.
U skladu s ovom konvencijom, upisana dobra predstavljaju dio svjetske baštine s izuzetnom univerzalnom vrijednošću.
Za očuvanje dobara koja su na Listi svjetske baštine u BiH zadužena su Komisija za očuvanje spomenika BiH, Republički zavod za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog nasljeđa RS, lokalne zajednice, ali i pojedinci, koji mogu doprinijeti njihovom očuvanju.
Ljiljana Ševo, članica Komisije za očuvanje spomenika BiH, istaknula je da su na osnovu odluke Predsjedništva BiH Komisiji povjerene određene aktivnosti u oblasti međunarodne suradnje na planu zaštite kulturnih dobara.
"Među tim ovlaštenjima su zastupanje interesa BiH u vezi s potpisivanjem i provođenjem međunarodnih konvencija, pitanja procedure za izvoz pokretnih nacionalnih spomenika i davanje garancija za njihovu zaštitu u slučaju privremenog izvoza, osiguranje sredstava iz donacija za financiranje rada Komisije i zaštitu nacionalnih spomenika", pojasnila je ona.
Dodala je da je jedan od najkompleksnijih zadataka odlučivanje o kandidaturi nacionalnih spomenika za upis na listu UNESCO i Listu 100 najugroženijih spomenika (WMW).
Ševo objašnjava da se u skladu s odredbama Aneksa 8 Mirovnog ugovora i Zakona o provođenju odluka Komisije podrazumijeva da nacionalni spomenici automatski uživaju najviši stupanj zaštite u zakonima entiteta. "Vlade entiteta su naročito odgovorne da poduzmu odgovarajuće pravne, naučne, tehničke, administrativne i financijske mjere neophodne za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju proglašenih nacionalnih spomenika, i suzdržavaju se od namjernog poduzimanja bilo kojih mjera koje mogu oštetiti takvo dobro", napomenula je ona.
Pojasnila je da, kada su u pitanju spomenici uvršteni na listu UNESCO-a, ta obveza entitetskih vlasti bi trebalo još striktnije da se ispunjava, budući da Centar za svjetsku baštinu UNESCO-a vrši stalni monitoring nad spomenicima upisanim na WHL.
Milijana Okilj, arhitektica u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-povijesnog i prirodnog nasljeđa RS, navela je da se, nakon što neko dobro bude uvršteno na Listu svjetske baštine izrađuje plan čiji je sastavni dio određivanje obaveza koje država ima prema danom dobru.
"Bilo koji objekti koji se rade oko dobra koje je na listi UNESCO-a moraju da budu verificirani od strane Nacionalnog komiteta ICOMOSA, koji je savjetodavno tijelo centra za svjetsku kulturnu baštinu. Dakle, postoje obaveze i lokalnih zajednica, ali i države da prate stanje mostova, te da se spriječi njihovo urušavanje ili bilo kakvo drugo oštećenje", kazala je Okilj.
Ona napominje kako se ne vodi računa samo o fizičkoj zaštiti mostova, već i o turističkim aspektima, koji su od velike važnosti za državu.
Međutim, u Višegradu ne postoji nijedna formalna suvenirnica. U višegradskoj knjižari "Višegrad P.J." kažu da oni u svojoj ponudi imaju suvenir mosta Mehmed-paše Sokolovića, koji se, također, može naći i u još nekoliko knjižara u ovom gradu.
Ševo navodi da je svaki aspekt razvojnog, pa i turističkog potencijala značajno veći kada su u pitanju dobra uvrštena na Listu svjetskog nasljeđa, kao i da to u značajnoj mjeri doprinosi turističkoj promociji neke države.
"Taj status ih medijski snažnije prezentira, oni postaju prisutniji na svjetskim turističkim mapama. To, međutim, podrazumijeva njihovu adekvatnu konzervaciju i prezentaciju, izvršenu u skladu s međunarodnim standardima", kazala je Ševo.
Na tentativnoj ili privremenoj listi trenutno se nalazi devet dobara koja imaju potencijalne šanse da se nađu na Listi svjetske baštine. Okiljeva navodi da dobra koja su na tentativnoj listi moraju predstavljati jedinstvenu vrijednost, te da po svojim kriterijima budu valorizirana od strane UNESCO-a, kao dobra od svjetskog značaja.
"Zavod je trenutno uključen u projekt 22 nekropole na području BiH koje su uvrštene na tentativnu listu, od kojih se 10 nalazi na teritoriji RS, a ostale su na teritoriji Federacije BiH. Nakon što se uradi nominacijski plan, komitet za svjetsku baštinu na jednoj od svojih sjednica razmatra isti i odlučuje da li dobra mogu da budu uvrštena na Listu svjetske baštine", zaključila je ona.
Tentativna (potencijalna) lista
- prirodno-graditeljska cjelina Jajca
- Sarajevo, trajno otvoreni grad
- stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici
- povijesno urbano područje Počitelj
- prirodno i urbano područje Blagaj
- prirodno i povijesno područje Blidinje
- prirodno i povijesno područje Stolac
- spomenik prirode pećina Vjetrenica s arhitektonskom cjelinom sela Zavala
- pećina Vjetrenica
Stari most u Mostaru
Stari most je čuveni most preko rijeke Neretve u Mostaru. Sagrađen je između 1557. i 1566. godine i djelo je turskog graditelja Hajrudina.
Devetog studenog 1993. godine u ratu je srušen. Nakon obnove, Stari most je 2005. godine uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Poznat je kao glavni simbol Mostara i Hercegovine, ali i cijele BiH. Mostarski Stari most je kameni most izgrađen od kamena tenelija. Luk je dug skoro 29, a visok 20 metara, savijen blizu sniženog polukruga. Karakterističan je po tankom i elegantnom obliku. Most je svijetle sjajne boje koja se mijenja tijekom dana ovisno od sunca. Bio je izgrađen jednostavno da se spoje dvije obale Neretve, bez ikakve ukrasne namjere ili posebnog značaja.
Stari most nije povezan ni sa jednim specifičnim stilom ili dobom arhitekture, tako da je jedinstven u svijetu.
Most u Višegradu
Most Mehmed-paše Sokolovića nalazi se u Višegradu, blizu granice između BiH i Srbije, i predstavlja jedno od najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblje od 15. do 19. vijeka u BiH. Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, na mjestu gdje je put poveziv.
Izgradnja mosta povjerena je najvećem turskom graditelju Kodža Mimar Sinanu, dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića, velikog vezira trojice sultana. Za ovaj most se zna da je popravljan oko 1664. godine, zatim 1875, 1911. 1939, te 1940. godine. Pri povlačenju Austrijanaca iz Višegrada 1914. godine, razoreno je jedno okno, a sljedeće godine srpska vojska je prilikom napuštanja Višegrada razorila još jedno. Takvo stanje mosta se zadržalo do 1939. godine kada je doveden u ispravno stanje. Na listu UNESCO uvršten je 2007. godine.
-webp.webp)
-webp-wm.webp)
