Što policajac zapravo vidi kada skenira vašu putovnicu?

Za većinu ljudi predaja putovnice policajcu na graničnom prijelazu djeluje tek kao rutinska formalnost. Isprava se prisloni na čitač, službenik baci pogled na monitor i za koji trenutak procijeni smije li osoba nastaviti dalje.

No, iza te naizgled kratke radnje krije se usklađivanje podataka s putovnice s nizom policijskih i migracijskih evidencija.

Čitač u prvom koraku iz strojno čitljivog dijela putovnice pokupi temeljne informacije. Riječ je o imenu i prezimenu, datumu rođenja, državljanstvu, spolu, broju isprave, državi izdavanja te roku valjanosti.

Kada je posrijedi biometrijska putovnica, moguće je iščitati i elektronički čip koji čuva fotografiju nositelja i ostale podatke namijenjene provjeri identiteta i vjerodostojnosti dokumenta.

Detaljne provjere 

Nakon toga sustav ispituje je li isprava valjana, je li možda prijavljena kao izgubljena ili ukradena te ima li naznaka da je poništena, mijenjana ili zloupotrijebljena.

Slika iz dokumenta uspoređuje se s osobom pred službenikom, a u slučaju dvojbe pristupa se i dodatnim provjerama zaštitnih obilježja putovnice.

Na vanjskim rubovima schengenskog područja informacije se uspoređuju s odgovarajućim nacionalnim i međunarodnim bazama.

Jedna od njih jest Schengenski informacijski sustav, poznatiji pod kraticom SIS. On može sadržavati upozorenja vezana uz tražene osobe, one kojima se ulazak mora uskratiti, nestale osobe, sudske mjere ili predmete koji se traže zbog krađe i kaznenih postupaka.

Provjera se može protegnuti i na Interpolovu evidenciju ukradenih i izgubljenih putnih isprava. Zbog toga netko tko je putovnicu ranije prijavio kao izgubljenu s njom ne bi trebao putovati čak ni ako je naknadno pronađe.

Isprava naime može ostati zavedena kao nevaljana, pa njezino korištenje može dovesti do zadržavanja i pojačane kontrole.

Policajcu se automatski ne prikazuje kompletna životna povijest svakog putnika. Na ekranu se pokazuju oni podaci koji su bitni za graničnu kontrolu te eventualna upozorenja za koja službenik ima ovlast. Ulazak u baze određen je propisima, a svaka se provjera bilježi i podliježe zaštiti osobnih podataka.

Kada je posrijedi državljanin države koja nije članica Europske unije, ispituju se i uvjeti za ulazak. Službenik može provjeriti koliko je dugo putnik prethodno boravio u schengenskom prostoru, ima li valjanu vizu ili boravišnu dozvolu, je li premašio dopušteno vrijeme boravka te postoje li ranije izrečene zabrane ulaska ili udaljenja.

Što putovnica ne otkriva?

Sama putovnica policajcu ne otkriva gdje osoba radi, kolika joj je ušteđevina, što je kupovala niti što sadrži njezin mobitel.

Takvi podaci nisu dio uobičajenog skeniranja putne isprave. Ipak, pojavi li se službeno upozorenje, dvojba oko identiteta ili prijepor oko prava na ulazak, putnika se može izdvojiti radi temeljitije provjere.

Duže zadržavanje ne mora nužno značiti da je osoba prekršila propise. Uzrok može biti netko s istim ili sličnim imenom, otežano očitavanje čipa, oštećena isprava, nejasan ulazni ili izlazni žig ili potreba da se neki podatak potvrdi u drugoj evidenciji.

Službenik tada može tražiti dodatnu ispravu, postaviti pitanja o putovanju ili vozilo uputiti u prostor namijenjen detaljnoj kontroli.

U nekim slučajevima sustav može upozoriti na osobu, dokument, vozilo ili registarske pločice. Kakva će biti reakcija, ovisi o vrsti unesenog upozorenja.

To može podrazumijevati dodatnu provjeru identiteta, razgovor sa službenikom, privremeno oduzimanje dokumenta, uskraćivanje ulaska ili uključivanje druge nadležne policijske službe, piše GPMaljevac.

Upravo zato tih nekoliko sekundi tišine nakon skeniranja putovnice često nije puki pogled na ime i datum rođenja. U tom se kratkom razdoblju provjeravaju vjerodostojnost isprave, pravo osobe na prelazak granice te moguća upozorenja u dostupnim policijskim i migracijskim sustavima.