Zagrljaj je jedan od najjednostavnijih i najprirodnijih načina da pokažemo bliskost. Ne zahtijeva posebne riječi, ne traži savršeno raspoloženje, samo da budemo tu.
U svijetu u kojem se često dodirujemo ekranima, a rijetko jedni druge, zagrljaj ostaje tihi podsjetnik na ljudsku povezanost.
Istraživanja pokazuju da zagrljaj koji traje oko 20 sekundi potiče lučenje oksitocina, hormona povezanosti, povjerenja i smirenja.
Tijelo tada smanjuje razinu stresa, disanje postaje dublje, a živčani sustav dobiva poruku da se može opustiti. Nije slučajno što se nakon zagrljaja često lakše nosimo s danom koji je pred nama.
Ali ljepota zagrljaja nije samo u biologiji. Ona je i u osjećaju da smo viđeni. Kao psiholog, ali i kao majka, često svjedočim koliko zagrljaj znači djeci, adolescentima, ali i odraslima koji rijetko sebi dopuštaju da zastanu, objašnjava Maja Savanović Zorić, psiholog i obiteljski psihoterapeut.
Ponekad je to kratki zagrljaj na vratima prije škole, ponekad dugi zagrljaj na kraju teškog dana – oba imaju istu poruku: nisi sam, nisi sama.
Važno je i da zapamtimo da bliskost ima različite jezike. Dok neki ljudi vole fizički kontakt, drugi se povezuju kroz riječi, pažnju ili prisutnost. Kada to poštujemo, odnosi postaju lakši, a zagrljaji, kada se dogode, prirodniji i topliji.
Na Međunarodni dan zagrljaja ne treba ništa posebno planirati. Dovoljno je prepoznati trenutak.
Jedan iskren zagrljaj, onaj koji dolazi spontano i traje tih 20 sekundi duže nego inače, često je sve što nam je potrebno da se ponovno osjećamo povezano, sa sobom i s drugima.
Zato, mali izazov za 21. siječnja: zastanite, zagrlite nekoga tko vam je važan i ostanite u tom zagrljaju barem 20 sekundi.
Bez žurbe, bez riječi. Samo prisutno. Možda ćete se iznenaditi koliko malo je potrebno da dan dobije drugačiji ton.
