Recenzija koncerta Brit Floyd-a u Pragu

Prag je centar kulturnih zbivanja. U njemu gostuju umjetnici iz cijelog svijeta. Svaki dan se održava minimalno jedan show, veći ili manji. Uvijek me fascinira da su gotovo sve karte rasprodane. Oni imaju kulturu odlaska na koncerte. Za svakoga ima po nešto.

Na posljetku, Pink Floyd je posjetio Prag 1994. godine i vidjelo ih je oko 110.000 gledatelja. To je bila njihova zadnja turneja „Division Bell“ i od tada ih zajedno više niko, nikada i nigdje nije vidio. Postali su legende još mnogo prije toga. Danas ih već možemo svrstati u klasiku. Oni su bili inspiracija i udahnuli život nekim drugim, mlađim generacijama, koji su odrastali uz njihovu glazbu ili su bili još djeca kada je Pink Floyd bio na vrhuncu svoje slave. Inspirirali su ih savršenstvom svoje glazbe i tekstovima.

Trenutno najpoznatiji nasljednici su Brit Floyd čiji su pojedini članovi 17 godina proveli u Australian Pink Floyd-u koji je već nekoliko puta posjetio Prag i svaki put napunio koncertne dvorane. Bojao sam se da li će poslije njih, Brit Floyd imati šansu, da li će doći iko da ih vidi. Strahovi su bili nepotrebni, a moja očekivanja prevaziđena. Koncert je bio rasprodan a na njemu su bile sve generacije. Od 13 godina do 63.

Koncert je počeo točno u 20 sati. Ugasila su se svjetla, show je počeo. Na bini se postupno pojavljuju izvođači, jedan po jedan. Prva pjesma ''Shine On You Crazy Diamond'' je posvećena Pink Floydu – to je oda njima. Brit Floyd i ne primjećujete. Ostaju u drugom planu. Ovom pjesmom Brit Floyd pokazuje dužno poštovanje Pink Floydu, za njihovo životno djelo, za ono što su ostavili iza sebe, za to što su oni sada tu, na bini, i izvode njihove najpoznatije stvari, koje su samo mali djelić onoga što je Pink Floyd, za duge godine na glazbenoj sceni, ostavio iza sebe.

Drugom pjesmom već govore – A sada malo mi, ovo je naše vrijeme. Iako se radi o tribute bandu, ipak je pogrešno gledati ih kroz prizmu Pink Floyda. Oni su oni. Oni su rasli na njihovoj glazbi i doživljavali ih na određeni način. Isto kao kada čitate knjigu ili slušate ozbiljnu glazbu, doživljavate to na vama svojstven način. Nalazite u toj glazbi svaki put nešto novo, čujete novi ton, shvaćate dubinu tekstova njihovih pjesama. Na platnu i kroz light show, oni pričaju priču, opisuju svoj doživljaj i prenose ga na gledatelja, koji zaista, bez ikakvih poteškoća, shvaća, sa potpunom preciznošću, njihovu poruku.

Priznajem, imam problem da shvatim klasičnu glazbu, isto kao što možda neki nisu shvaćali, a možda zbog toga ni voljeli, Pink Floyd. Kada bi se koncerti klasične glazbe održavali na isti ovakav način, kako je Brit Floyd prezentirao ostvarenja Pink Floyd, siguran sam da bi je konačno shvatio, a time sigurno i zavolio. Savršenstvo glazbenog ostvarenja i perfektnog izvođenja, dopunjeno je vizualnim i scenskim show-om za šta je zaslužna odlična uigranost između članova benda i prateće ekipe.

I baš zbog toga, potpuno je pogrešno reći – Nikada nisam volio Pink Floyd, pa me ne zanima ni njihova replika. Ili možda - Nikada ih nisam volio, niti razumio, pa zbog toga ne želim ni vidjeti neki tamo Brit Floyd. Ako ste mladi i možda nikada za Pink Floyd niste ni čuli, a zaista cijenite dobru glazbu, sklad i harmoniju, želite da upoznate ili osjetite nešto novo, vaš prvi susret sa ovom vrstom glazbe biće nezaboravan. Neke pjesme su se pojavile onda kada su vaši roditelji tek rođeni ili su tek upoznavali svijet oko sebe. Za one, koji su voljeli Pink Floyd, ma koliko im je godina danas, ovo će ih podsjetiti na sve one godine, ljude i događaje, uz šta ih već njihova glazba vezuje, a uz to sve, doživjeti ih na poseban način.

Pitate se zašto uopće uspoređujem Brit Floyd sa klasičnom glazbom? Možda zbog toga što ga je tako shvatila stroga praška publika. I Brit Floyd je bio time iznenađen. Posjetitelji su sjedili u potpunoj tišini i upijali svaki detalj. Kao da su govorili – Dali smo vam šansu, pokažite šta znate. Samo čekamo na vašu grešku da vas kaznimo. Nisu je dočekali. Aplauzom je bila ispraćena svaka pjesma ili svaka savršeno otpjevana ili odsvirana dionica.

Pošto nisam navikao na takvu atmosferu, pogotovo ne na ovom tipu koncerta, nisam Čeh, rastao sam u Americi, posjetio nebrojeno puno rok koncerata, pa i u toj istoj O2 Areni, to mi nije bilo jasno. Međutim, poslije dva i pol sata svirke i pola sata pauze, oduševljena publika je uz ovacije pozvala Brit Floyd na bis. Brit Floyd, kao da se tak tada opustio. Bio je to neki sasvim drugi Brit Floyd.

Ne bih da vam opisujem svaki detalj koncerta jer bi to bilo isto kao da vam ispričam poentu filma koji se upravo spremate da gledate. Ne znam da li je češki način ispravan, ali u svakom slučaju, možda će doživljaj koncerta u vašem gradu biti potpuno drugačiji. Sve ovisi od vas jer i oni na pozornici reagiraju i osjete vašu energiju i vraćaju je.

A kada sam već kod energije, kao što reče moja prijateljica, energija Ian Cattela ju je opčinila, kao i on sam.

A ja samo mogu da vas pozovem na jedan izvrstan koncert. Vjerujte mi, nećete zažaliti. Bila bi velika šteta ne vidjeti ih. Dolazim i sam u Sarajevo i Beograd. Poslije praškog iskustva i njihovog odličnog nastupa baš me zanima kako će reagirati tamošnja publika!